U utorak, 20. listopada, studentsku tribinu na Bistriku imao je dr. fra Drago Bojić na temu vjere u našem vremenu
Pitanje Božje egzistencije odlučujuće je za sve religije. Suvremena dokazivanja i nijekanja Božje opstojnosti često završavaju u intelektualnim nadmudrivanjima i recikliranju već postojećih mišljenja, a nerijetko i u međusobnim netrpeljivostima i isključivostima. Imajući u vidu činjenicu da su mnogi ljudi religiozni – na različite i mnogostruke načine – čini se da je važnije pitanje može li se i na kojim način opravdati i obrazložiti vjera u Boga. To pitanje je odlučujuće i za vjerodostojnost suvremenih kršćana. Uz to važno je također tražiti treći put u odnosu između vjeru i nevjere – put koji bi išao s onu stranu fanatične vjere i militantnog ateizma – put međusobnom uvažavanja i dijaloga.
Predavač je u nastavku predavanja govorio o različitim tipovima vjere – od pučke, narodne vjere, službene (etablirane, institucionalizirane) vjere i njezinih sadržaja do suvremenih oblika duhovnosti.
Za svaku duhovnost i svaku vjeru važno je da može obrazložiti svoje sadržaje. U tom smislu, neovisno o tipologizaciji i raznolikosti religioznosti i vjera, svaka od njih mora tražiti i dopustiti mogućnost korekcije. Autorefleksija vlastite vjere, osobne i kolektivne, ne smije izgubiti iz vida humanističke vrednote, ali ni vlastitu religijsku baštinu i baštinu drugih religija i sekularnog društva iz kojih te vrednote proistječu i na kojima se temelje.
Uz poštivanje ljudskog dostojanstva, ljudskih sloboda i ljudskih prava, vjera i religioznost suvremenog čovjeka i govor o Bogu uopće ne može zaobići ni pitanje ljudske patnje, odgovornosti i solidarnosti u ovom svijetu. Te vrednote jednako vrijede za sve vjere i svaki oblik nevjere. Ni jedno ni drugo – ni vjera ni nevjera se ne može svesti na narcističku subjektivističku razinu koja bi ih deobligirala od obrazloženja njihovih uvjerenja, stajališta i pozicija. U suvremenom pluralnom društvu autorefleksija i korekcija vlastitih uvjerenja i dijalog s drugima od sudbinske su važnosti za dostojanstven, miran i odgovoran suživot naših različitosti.