Veliki petak

Isusa sude – Blaženka Salavarda

Što učinih tebi?

Uz Isusov križ

Veliki petak 2015.

Obredi Velikoga petka – pjevanje muke, klanjanje i ljubljenje križa, pričest – praćeni su gašenjem zvona, ogoljivanjem oltara, odsutnošću kićenja, postom i nemrsom i povrh svega šutnjom. Čitav ovaj dan nosi ozbiljnost i suzdržanost u govoru baš primjereno sadržaju ovoga dana Isusove smrti. A svaka smrt traži šutnju, unosi tišinu. Sadržaj obreda Velikoga petka je toliko jednostavan a tako opet otajstveno bogat da su ove riječi tek skromni pokušaj zaustavljanja pred dramom neuzvraćene ljubavi s nakanom da se ne orobi Isusova muka, da se ne obeskrijepi njegov križ i Božja ljubav koja se očitovala u njegovoj nepravednoj osudi, sramotnoj smrti i njegovoj sveopćoj ostavljenosti od ljudi i Boga.

Slijedom ozbiljne šutnje Velikoga petka i bogatoga sadržaja ovoga dana ove riječi nisu stoga  nikakva propovijed nikakva posljednja riječ nego tek ponavljani pokušaj isticanja onoga što se pri današnjem čitanju i slušanju o Isusovoj muci i cjelini obreda Isusove muke nadaje kao osobno pitanje i nudi kao utjeha vjere u osobnom životu i kontekstu.

I odmah se nameće temeljno pitanje: Zašto je Isus morao nastradati tako sramotno? Zašto su u njegovom smaknuću sudjelovali ljudi koji su bili nositelji vlasti javnog ali i religijskoga života, ljudi koji su vjerovali u Boga? Nije dovoljno reći kako tobože nisu bili pravi vjernici, jer kao da pravi vjernici ne osuđuju, ne čine zlo i nasilje. Zemlja je prepuna zla i nasilja uvjerenih vjernika. I oni koji su Isusa razapeli smatrali su da čine boguugodno djelo. Isusovo stradanje potvrđuje da je najveće čovjekovo zlo na zemlji nasilje te da se najgore nasilje skriva u vlastitoj ideji, slici i predodžbi Boga. Sve do danas. Tu zlo doseže svoj najzagonetniji i najperverzniji oblik.

“Ecce homo” – Isusa osuđuju na smrt – Blaženka Salavarda

U Isusovom ponašanju i Isusovim rijetkim riječima razobličuju se također i drugi mehanizmi grešnog i zlog djelovanja ljudi i ljudskih religijskih i političkih struktura. Naime, Isusu nitko ne odgovara zašto se okomljuje na njega kao na razbojnika i zločinca, zašto ljudi svoja djela protiv pravedna čovjeka čine tražeći lažne svjedoke, zaplotnjački i s puno intriga difamiraju ga i naposljetku uklanjaju iz društva. Isus jasno govori da ništa nije govorio svijetu u tajnosti. Zlo se skriva, preodijeva, maskira. Zlo ne može pogledati u oči, dobro i istina su transparentni i javni.

Mehanizam najgorega ljudskoga zla, kojega nekada nazivamo i đavolskim, takav je da imputira Pravedniku upravo ono za što Pravednik uopće nije kriv i što nikada nije činio. Isusa su optužili da dijeli narodnu i vjerničku zajednicu, da buni narod, da je izdao tradiciju, da bogohuli i zauzima mjesto Boga, u končanici da je pretendent na tron, da se hoće zakraljiti. Uočljivo je da kada jednom krene veliko zlo, ono se ne zaustavlja, nego ide do kraja. Nema nikoga da ga spriječi. U zlu aktivno sudjeluje ponetko i od najbližih prijatelja (Juda) dok se drugi povlače u svoj strah ili čak niječu ikakvu povezanost s Pravednikom. Izdaje i zataje prijatelja su pratnja bezočnoga zla. Dotle Pravednik šuti. Uzaludna su njegova upozorenja na izdaju i zataju. Ne može se sam opravdati, ne može se skinuti s križa. Njegove rijetke riječi a ni šutnja nemaju primjerenoga advokata. Sve što bi kazao ili učinio, krivo se razumije. I Bog Otac se ušutio. Posve se poistovjetio s Pravednikom Isusom.

Pilat je opet posebna slika čovjeka u mehanizmu zla. On zauzima ključno, odgovorno i presudno mjesto. Zna da optuženi nije kriv. Zna što je izopačenost Isusovih zavidnih tužitelja. No, i on na Isusovu šutnju uvrijeđeno i nadmeno govori da ima vlast pustiti ga i ima vlast razapeti ga. Pa tu i jest problem. Takav čovjek je više zauzet svojom veličinom i pozicijom nego pitanjem nedužna čovjeka. Budući da mu Isus – po njegovu mišljenju – ne iskazuje dostatno poštovanje i poslušnost, on između pravednoga Isusa i prepredenih svećeničkih glavara i pismoznanaca, bira ove potonje, bira zavidnike i lukavce, bira vlast. Mehanizam zle vlasti i jest takav da jednom prekoračena granica razlikovanja između zla i dobra, između loših i nedužnih više se ne uspostavlja, prelazi se čak s onu stranu moralnosti, o dobru čovjeku se i ne pita. Zato Pilat logikom ustrašena čovjeka za svoju poziciju ulazi u dijalog sa svjetinom i u konačnici se sam odlučuje za Barabu a ne za Isusa koliko god taktizirao i dvoumio se. Ostvaruje se poznati put strukturalnoga zla u kojem mi ljudi, manje ili veće kukavice, zaključujemo da nešto ili nekoga narod neće, da većina neće, pa onda tobože razborito umujemo kako treba odustati od dobra. Fascinirani snagom zla, unaprijed smatramo da dobro neće proći i tako ga ustvari onemogućujemo, jer više vjerujemo zlu, više volimo tamu nego svjetlo.

Raspeće – Ljubo Ivančić

Kao podtekst obreda Velikoga petka, kao kontrapunkt u svim čitanjima i pjesmama odzvanja pitanje Isusa Krista – uosobljenoga Božjega milosrđa: Puče moj, što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe, odgovori meni? To je pitanje koje Isus postavlja svakom čovjeku pojedinačno i zajednički. Pitanje je to koje stoljećima odjekuje ne samo u crkvenom prostoru nego u ljudskoj povijesti, u svakodnevnici, po raznim stratištima i kancelarijama našega svijeta; odjekuje – priznajmo u skrušenosti – u prazno, odbija se od ljudskih ušiju. Jer slično kako je nepravedno i krajnje sramotno osuđen i ubijen Isus, nepravde i ubijanja Božje djece, Isusove braće i sestara nastavljaju se i danas. U našim bližnjima, progonjenoj braći i sestrama, i nama Bog postavlja pitanje: Što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe, odgovori meni? I čeka odgovor.

Je li dovoljan odgovor sve ovo rečeno znati i priznati? I kako se uoće iskreno sagnuti, kleknuti i poljubiti Isusa na križu, ne križeve bez Isusa na kojima smo razapeli mnoge, koje smo razasijali po svojim teritorijima, sobama i životima; i kako da naš poljubac ne bude izdajnički ni lakovjerni poljubac? Kako ići kroz život noseći svoj vlastiti križ s molitvom Gospodinu Isusu: Zdravo Raspeti Isuse, nado jedina!?

Fra Ivan Šarčević

Veliki petak 2013. i Veliki petak: 2014.: http://svetiantosarajevo.com/?p=1168