Večer Jajčana i sevdalinke

Večer Jajčana i sevdalinke

U utorak, 3. ožujka, u posjet glavnom gradu naše zemlje došla je skupina od tridesetak članova Franjevačke mladeži iz Jajca. Vodio ih je njihov asistent, fra Mario Jelić. Nakon posjeta Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima, mladi su došli na Bistrik. Ondje im je gvardijan fra Ivan Šarčević govorio o povijesti katolika i franjevaca u Sarajevu, o važnosti prisutnosti Hrvata u njihovom glavnom gradu, uspoređivao je njihov “kraljevski” grad s gradom Sarajevom prepunim povijesnih tragova.

Poslije toga mladi su napravili šetnju do obnovljene Vijećnice pa preko Baščaršije stigli do Stare Pravoslavne crkve iz XVI. stoljeća. Posjetili su i Gazi-Husrev begovu džamiju te aškenasku sinagogu s druge strane Miljacke. Ondje ih je gospođa Elma Softić-Kaunitz, sekretarica Jevrejske zajednice u BiH, upoznala s poviješću sarajevskih Židova i kratko objasnila značenje sinagoge i nekih obreda.

Mladi su imali i slobodno do mise u 18 sati. Pod misom je njihov zbor “Fra Antun Knežević” vrlo skladno pjevao. Zbor vodi gospođa Marina Dodik. Misu je predvodio i propovijedao fra Mario Jelić na temu evanđelja od dana. Prisutni su se pohvalno izrazili o vrlo dobrim glasovima i uvježbanom zboru, a fra Mario je pozvao sve prisutne na nasljedovanje Isusova evanđelja i nužnosti poniznosti kako Isus traži od svojih učenika: da ne traže prva mjesta i da svoju dobru čine u radosti i zatajno.

Poslije mise, s početkom u 19 sati, u okviru studentske tribine, predavanje na temu “Sevdalinka kao žanr”, imao je sarajevski muzičar Damir Imamović koji se više od deset godina profesionalno bavi sevdalinkom a i pjeva ih (djed mu je poznati Zaim Iamamović). Na početku je sve prisutne kao i predavača pozdravio prof. fra Marinko Pejić, koji se brine za organizaciju tribina na Bistriku i pastoral studenata. Imamović je okupljenim studentima i mladima iz Jajca predstavio sevdalinku kroz njezin povijesni razvoj do danas: kao priču, kao melodiju, kao pjevanje. Vrlo stručno a istodobno jednostavno Imamović je govorio o sevdalinci kao susretu kultura, o njezinim različitim skalama, o promjenama u pjevanju sevdaha (ljubavne pjesme), o instrumentima koji su je pratili, o glasovnim izvedbama i skraćivanju, o utjecaju i promjenama izvođenja sevdalinki dolaskom novih tehničkih pomagala. Svoje predavanje Imamović je potkrijepio vrlo starim snimcima sevdalinki.

Nakon predavanja i kratke diskusije studenti i mladi su se zajednički družili u samostanskim prostorijama.