U svojoj Oporuci, na kraju svoga života, Franjo Asiški, svjedoči kako je susret s gubavcima promijenio predmet njegovih želja i interesa, a naročito kriterij na osnovu kojeg će ubuduće vrednovati čitavu stvarnost. Zahvaljujući gubavcima Franjo svjesno odbacuje logiku svake vlasti i moći. Franjo ustvari otkriva evanđelje, zahvaljujući iskustvu milosrđa s gubavcima, Franjo otkriva i svoj novi identitet: napušta definitivno ideal viteštva i otkriva onaj manjeg brata.
S gubavcima je počelo Franjin poziv, i odatle bi, u Franjinim očima, trebalo započeti poziv i njegove braće, svaki puta kada osjete da gube vlastiti identitet.
Možda je prisutnost gubavaca nestala iz franjevačkog života i njihovih glavnih aktivnosti, možda su njihovo mjesto zauzele neke druge važne i plemenite aktivnosti, ipak ne bi se smjelo zaboraviti iskustvo što ga je Franjo imao s gubavcima, po njemu mu je Bog otkrio evanđelje milosrđa, i u njemu, se i dalje može pronaći prvotni ideal franjevaca.
I nakon Franjinog susreta s gubavcem, svijet se nije u bitnom promijenio, „gubavci“ su i dalje posvuda oko nas. Ipak, Franjino se srce čudesno promijenilo i to je najveće i najpoželjnije čudo koje nam svima treba i za kojim svi žudimo.