U subotu, 17. 11. 2012. pedesetak mladih, uglavnom studenata, predvođeni fra Ivanom Šarčevićem, uputili su se s Bistrika u kraljevski grad Jajce. Na putu prema Jajcu posjetili su župu Svetog Duha i bivšu bolnicu u Novoj Biloj, župu Svetog Juraja u Vitezu te svetište Sv. Ive u Podmilačju. Iako je cilj prvenstveno bio upoznati značajne krajeve naše domovine i njezinu povijest, ostvareno je i više od toga…
Župnik župe Duha Svetoga u Novoj Biloj, fra Slavko Petrušić, upoznao nas je s poviješću same župe, ali i s osnutkom i djelovanjem bolnice „Fra Mato Nikolić“ za vrijeme posljednjeg rata. Bolnica je bila u samoj crkvi i drugim prostorijama uz nju. Danas je crkva vrlo lijepo uređena, jedna soba je uređena za sjećanje, a ostali prostori su prazni. Ostala su sjećanja. Iz onog što smo čuli i vidjeli, mogli smo predočiti strahotu ratnih stradanja kao i patnju nevinih koja nas ostavlja u tišini pred najvećim pitanjem: „Zašto?“ No, uvidjeli smo kako nije dostatno samo pitati se, nego je potrebno svojim djelovanjem liječiti rane, bilo tjelesne ili duševne, i pružiti nadu kao što su to činili mnogi svojim zalaganjem i radom u bolnici „Svjetlost i nada“.
U župi svetog Juraja u Vitezu dočekao nas je župnik fra Marko Kepić sa svojim suradnicima (fra Ivanom, fra Ivicom i fra Stipanom). Najprije smo posjetili župnu crkvu gdje nismo imali priliku samo vidjeti lijepo uređenu crkvu, predivne vitraje i mozaike, nego od fra Maraka saznati i njihov dublji smisao. Tako nismo bili obogaćeni samo određenim umjetničkim vrijednostima, nego i duhovnim. Župnik je s nama podijelio i svoje iskustvo djelovanja među vjernicima u različitim sredinama naše domovine, problemima i radostima s kojima se susretao.
U svetištu Sv. Ive u Podmilačju fra Jurica Periša nam je govorio o važnosti svetišta za mnoge koji tu dolaze pronaći nadu, snagu, vjeru i smisao, pronaći Boga.
Kad smo konačno stigli do Jajca, kroz sam grad nas je proveo gospodin Tvrtko Zrile. Preko dva sata pješačili smo po uskoj jezgri grada, prepunoj spomenika i prošlosti. Posjetili smo crkvu Sv. Marije i Toranj sv. Luke, srednjovjekovnu tvrđavu Hrvoja Vukčiča Hrvatinića, njegove „katakombe“, povijesne ostatke hrama boga Mitra i njegova kulta, vodopad rijeke Plive…
Uživali smo u prirodnom i povijesnom bogatstvu kraljevskoga grada Jajca, ali smo se suočili i s tužnom realnošću koja govori kako ne znamo njegovati, brinuti se i, u konačnici, voljeti ostavštinu koja nam je povjerena.
Vrhunac, ali ujedno i smiraj ovog dana bila je euharistija koju smo slavili u crkvi Uznesenja Marijina zajedno s fra Marijom Jelićem i fra Vinkom Jelušićem, te mladim framašima. Bila je to prilika da priberemo dojmove proteklog dana, da se susretnemo u istini sami sa sobom, jedni s drugima i s Gospodinom te zahvalimo na svim Njegovim dobročinstvima i našem zajedništvu.
Uslijedio je povratak u Sarajevo. Cilj – ostvaren, i više od očekivanog. Ne samo da smo upoznali bogatstva malog dijela naše zemlje, nego smo upoznali i gostoljubivost naših ljudi, zbližili se međusobno i uvjerili se, po tko zna koji put, u istinitost riječi: „Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog!“
Oni koji su nas primali, zahvaljivali su nam što smo uopće krenuli na ovaj put i posjetili baš njih. No, ipak, veću zahvalnost mi dugujemo njima jer su omogućili da se u Sarajevo vratimo bogatiji nego smo otišli.
U ime svih mladih, od srca hvala!
Neka nas sve Bog blagoslovi i utvrdi u ljubavi i dobru!
Tea Vuglec