Studentska tribina: Vjera i čudo

Vjera i čudo (fra Miro Jelečević) utorak, 8. prosinca 2015, u 19 sati 

Čudesa: Isusu nije do propagande

“Isusova znakovita djela nisu nikakvi jednoznačni argumenti vjerodostojnosti, koji bi sam iz sebe mogli utemeljiti vjeru. Sama čuda ne dokazuju ništa. Još su i Isusovim suvremenicama bila dvosmislena: već prema tome kako se tko postavlja prema Isusovoj poruci i osobi, jedan je te isti čin Božje moći ili pak demonska opsjena. Već prema tome je li se taj dao uvjeriti ili se ustezao, iskazivao je čast ili proklinjao. Nije dakle točno da bi historičnost čuda bila odlučujuće pitanje kršćanke vjere. Priznavanje historičnosti isto je tako malo dokaz vjere kao što je osporavanje dokaz nevjere. Odlučujuće pitanje kršćanske vjere, naprotiv, pitanje je o samom Kristu: što mislite o njemu i što mislite o Bogu?

Isusova karizmatska djela samo su indicije koje postaju uvjerljive tek polazeći od njega samog. Ona nisu nikakvi dokazi koji bi iz sebe mogli osigurati zbiljnost i istinu objave. Isus odbija svako demonstriranje moći prema svojim protivnicima, svako legitimiranje svoje ovlasti. On uskraćuje ‘znakove’ [čudesa] kakve zahtijevaju farizeji, a od Mesije zacijelo očekuju i apokaliptičari. Takvo zahtijevanje znaka izazivanje je Boga, suprotnost dakle istinskoj vjeri, kako to nakon sinoptičkih pripovijesti o iskušenju u pustinji osobito jasno ističe Ivanovo Evanđelje. Isusu nije do propagande, već do spašavanja čovjeka.”

[Ulomak iz: Hans KÜNG, Biti kršćanin, Konzor-Zagreb i Synopsis-Sarajevo 2002, 316-317.]