Studentska tribina: O milosrđu

U utorak, 17. svibnja, studentsku tribina na temu

MILOSRĐE PO PISMIMA

Kada, komu i zašto biti milosrdan?

imat će dr. fra Stipo Kljajić,

profesor biblike na Franjevačkoj teologiji

________________________

Molitva za milosrđe

Pomozi mi, Gospodine, da moje oči budu milosrdne, da nikoga ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego da zamjećujem ono što je lijepo u dušama mojih bližnjih i pomažem im.

Pomozi mi, Gospodine, da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama mojih bližnjih, da moje uši ne ostanu ravnodušne za boli i žalopojke bližnjih.

Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikada prezirno ne govorim o svojem bližnjem, nego da svakoga imam riječ utjehe i praštanja.

Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro, a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.

Pomozi mi, Gospodine, da moje noge budu milosrdne, da mojim bližnjima uvijek hitaju u pomoć i svladavaju vlastitu iznemoglost i umor. Moj pravi odmor u službi je bližnjega.

Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam patnje bližnjega, da nikomu ne uskratim svoje srce, da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu. Ja sama zatvorit ću se u srce milosrdnoga Isusa. O vlastitim patnjama šutjet ću. O moj, Gospodin, neka tvoje milosrđe počiva u mojem srcu.

Ti sam zapovijedaš mi da se vježbam u tri stupnja milosrđa. Prvo: milosrdno djelo – svake vrste. Drugo: milosrdna riječ – što djelom ne mogu izvršiti, neka se ostvari riječima. Treće: molitva – što ne mogu ostvariti ni djelom ni milosrdnom riječju, to uvijek mogu molitvom. Svoju molitvu proširujem onamo kamo ne mogu dospjeti tjelesno. O moj Isuse, promijeni me u sebe, jer ti sve možeš.

/Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalska, 1937/

* * * * * *

MOLITVA PAPE FRANJE ZA GODINU MILOSRĐA

Gospodine Isuse Kriste,

ti si nas poučio da budemo milosrdni kao Otac nebeski

i rekao nam da tko vidi tebe, vidi njega.

Pokaži nam svoje lice i bit ćemo spašeni.

Tvoj pogled, pun ljubavi, oslobodio je Zakeja

i Mateja od robovanja novcu,

a preljubnicu i Mariju Magdalenu od iskušenja

da sreću traže samo u stvorenju;

potaknuo je Petra da zaplače, nakon što te je zatajio,

a raskajanomu je razbojniku zajamčio raj.

Daj da svatko od nas osjeti da je i nama upućena riječ

koju si rekao Samarijanki:

»O, kad bi znala dar Božji!«

Ti si vidljivo lice nevidljivoga Oca,

Boga koji svoju svemoć očituje

nadasve praštanjem i milosrđem:

daj da Crkva u svijetu bude Tvoje vidljivo lice,

lice svoga uskrslog Gospodina u slavi.

Htio si da i tvoji službenici budu zaogrnuti slabošću

kako bi gajili istinsko suosjećanje

prema svima koji su u neznanju i zabludi.

Učini da svatko tko pristupi tvojim službenicima

osjeti da ga Bog iščekuje, ljubi i da mu oprašta.

Pošalji svoga Duha

i sve nas posveti svojim pomazanjem,

kako bi Jubilej milosrđa

bio godina milosti Gospodnje

te tvoja Crkva, u obnovljenome zanosu,

uzmogne donijeti siromasima radosnu vijest,

proglasiti slobodu zatočenima i potlačenima

te slijepima vratiti vid.

Po zagovoru Marije, Majke milosrđa,

to molimo tebe koji s Ocem i Duhom Svetim

živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

* * * * *

Molitva za intelektualce

Mirko Kovač

Žao mi je svih oni intelektualaca koji gledaju na jedno oko,

koji primaju počasti a prave se da im nije do njih.

Žao mi je svih onih neslobodnih ljudi koji strahuju

nad svojom egzistencijom,

koji su postali robovi sopstvene sudbine.

Žao mi je svih onih nesrećnika koji cijeloga života pribavljaju sebi alibi.

Žao mi je svih onih koji se slijepo drže jednog mjesta,

jer nijesu za neko drugo.

Žao mi je intelektualaca koji vjeruju da su miljenici vlasti.

Žao mi je svih poltrona, svih onih koji primaju mito laskavaca.

Molim se za one nesrećne dostavljače da se što prije vrate svome Ja.

Žao mi je svih onih nesrećnika koji tuđe mišljenje saopštavaju kao svoje.

Žao mi je ljudi pohlepnih na vlast, žao mi je svih karijerista, svih materijalista.

Žao mi je svih onih koji vjeruju da znače nešto u očima onih koji ne znače ništa.

Žao mi je koji nemaju snage reći: Ne, kada se ne može kazati: Da!

Žao mi je onih nesretnika koji za slobodoumnost odmah traže nagradu.

Žao mi je svih onih koji ništa ne znaju o istini,

i onih koji nikad neće otvoriti oči,

nikada izaći iz svog lunarnog vrta.

Žao mi je onih za koje je efemerna slava – vječnost.

Žao mi je onih skorojevića koji sebi pribavljaju maske snobova.

Žao mi je svih onih koji idu na premijere, koji za trpezom žude za prvim mjestima.

Žao mi je svih onih koji zavide drugima, koji su tašti i koji se ne mogu izliječiti od oholosti.

Žao mi je i onih ljudi koji misle da je njihova šutnja principijelnost.

Žao mi je svih onih nesrećnika koji cijelog svog života ne mogu rizikovati,

svih onih slabića koji drhte nad sobom, koji njeguju svoj strah,

svih onih intelektualaca koji se lako odriču svog mišljenja.

Žao mi je svih onih koji žele uspjeti na tuđu štetu.

Žao mi je onih ljudi koji bi htjeli biti slobodoumni, a po prirodi su svojoj kukavice.

Žao mi je svih onih koji mrze ljude sposobnije od sebe.

Molim te, Gospodine, za sve nesretnike koji su sami uzrokom svoje nesreće.