Sarajevo – Kaštela

STUDIJSKO PUTOVANJE

(Od 1. do 4. svibnja 2014.)

Sarajevo – Bugojno – Livno – Sinj – Kaštela – Trogir – Salona – Split – Kozjak – Sv. Ilija (Buško jezero) – Duvno – Rama – Sarajevo

Od 1. do 4. svibnja, skupina studenata, njih pedeset, koji dolaze na mise i na studentske tribine u Sv. Antu na Bistriku, s voditeljima, profesorima fra Ivanom Šarčevićem i fra Marinkom Pejićem, poduzeli su intenzivno četverodnevno putovanje/izlet. Trebalo bi vremena navesti sve što smo kroz ta četiri dana posjetili i vidjeli. Ovdje tek donosimo ukratko naš itinerar: Prvoga svibnja posjetili su Bugojno gdje su nas dočekali fra Zoran Tadić (župnik) i fra Nikica Tomas (vikar). U velikoj bugojanskoj crkvi sv. Ante slavili smo misu, čuli podatke o crkvi i njezinim umjetninama, upoznali se kratko s trenutnom situacijom u gradu i općini Bugojno.

Poslije Bugojna posjetili su Franjevački samostan Goricu/Livno gdje je domaćin bio ljubazni gvardijan fra Miroslav Ištuk s novacima, te vidoškim župnikom fra Perom Kulišem i livanjskim vikarom fra Josipom Jukićem. Gospodin Josip Gelo, iako je bio neradni dan, došao je i vrlo iscrpno nas proveo kroz povijest kraja i kroz bogati muzej, te pinakoteku Gabrijela Jurkića i knjižnicu. Imali smo vremena i sami obići grad Livno, nakon čega smo nastavili put za Sinj.

U Sinju je fra Gabrijel Jurišić govorio o povijesti sinjskoga svetišta, prenošenju Gospine slike iz Rame krajem XVII. stoljeća, proveo nas je kroz crkvu i muzej uz iscrpna objašnjenja. Udruga, “Cjeloviti život” (na čelu s Tanjom Kodžoman) organizirala je obilnu večeru (naravno, uz pršut i sinjske arambaše).

Oko deset sati stiglo smo u mjesto boravišta i noćenja kroz tri dana, u Kaštel Kambelovac, domaćinu kapetanu Jošku Berketu. Kapetan je bio odsutan ali je svu organizaciju povjerio svojim vjernim suradnicima (među njima spominjemo Jasnu Roso i Željka Mamića, a uz njih zahvaljujemo svim Berketovim suradnicima). Smještaj je bio komforan, po apartmanima, s izobilnim doručkom. Kapetan Berket je čitavo vrijeme bio na vezi kako s fra Ivanom tako sa svojim suradnicima u apartmanima i u Marini Kaštela kako bi sve teklo uredno.

Drugoga dana, dopodne, u tri brodice oplovili smo Kaštelanski i Splitski zaljev. Nakon toga autobusom smo se zaputili za Trogir i ondje razgledali, poslije Dubrovnika, najljepši gradić na Jadranu, sav pod zaštitom UNESCO-a. Posjetili smo kulu, dominikanski samostan, samostan benediktinki, predivnu katedralu (s portalom majstora Radovana) i druge trogirske znamenitosti. U kasnim poslijepodnevnim satima ručak/večera bili su u restoranu “Buža” u K. Kambelovcu. Večer je bila slobodna pa su neki studenti šetali uz more, a neki su otišli u Split.

Trećega dana posjetili smo antičku Salonu i užu jezgru Splita (Dioklecijanovu palaču i druga važnija mjesta koja se na nju nadovezuju). Imali smo i vremena sami posjetiti pojedina mjesta po volji ili kupiti kakav suvenir. Uz stručno vodstvo gospođe Monike Režić ni stalna i jaka kiša nije spriječila da većina studenata bude strpljiva i pozorna, da prošeta “umrlom” Salonom (koja je brojila nekoliko desetak tisuća stanovnika, mnogo više nego današnji Solin) sve do velikoga amfiteatra, kao i dobiti dojam o svim povijesnim slojevima i mijenama u Dioklecijanovu gradu, gradu sv. Duje i Hajduka. Toga dana nas je jedno vrijeme pratio prof. prava Ivan Rančić, a čitav dan je s nama bio gosp. Ivan Milardović.

Na koncu ovoga dana pošli smo u unutrašnjost, u etno-eko selo Škopljanci na Kozjaku. Zaustavili smo se na lokalitetu, kozjačkom prijevoju Malačka odakle puca najbolji pogled na Trogir, Kaštela i Split. Jedinstven prizor. Smjestili smo se u konobi Škopljanci u Radošićima (čije podrijetlo, kažu domaćini, dolazi od bosanskoga Skoplja/Bugojno, Uskoplja/Gornji Vakuf, odakle su njihovi prije nekoliko stoljeća izbjegli pred Turcima; a ime Radošić dolazi od Radogost). Nakon kišna i naporna dana, u konobi je bilo iznimno opušteno, za što su se pobrinuli Božo i njegovi sinovi Marko i Ivan te njihova obitelj i prijatelji. Tu nam se pridružio i mjesni župnik fra Domagoj Runje (ujedno i profesor biblike na KBF u Splitu). Fra Domagoja su neki studenti prepoznali jer im je na Bistriku nedavno imao predavanje. Uz domaću hranu i ugodnu atmosferu, pjevalo se i veselilo. Vratili smo se umorni i puni lijepih dojmova. Još jednom smo s Malačke pogledali Kaštelanski zaljev u noćnim svjetlima.

Sutradan, četvrtoga dana, poslije doručka, započeo je povratak u Sarajevo. Na povratku smo se vozili donjom stranom Buškoga jezera. Posjetili smo karmelićanski samostan Sv. Ilije u Zidinama. Ondje je misu predvodio vrlo uslužni domaćin o. Zvonko Martić. Pokazao nam je samostan i etnografsku zbirku u koju pasionirano skuplja narodnu nošnju (kao i čipke i dr.).

Oko jedan sat stigli smo u Duvno gdje nas je pred crkvom dočekao gvardijan fra Ante Pranjić. Gvardijan nas je proveo kroz crkvu (sa slikom Vlahe Bukovca, Isus s djecom), lapidarij u nastajanju, muzej, sobu grafika velikog Virgilija Nevjestića.

Nakon Duvna uputili smo se preko Mokronoga za Ramu. Zaustavili smo s kod male nekropole stećaka, nasuprot Zvirnjače. Bilo je hladno, čak je sniježilo. U Rami su nas dočekali fratri (fra Tomislav Brković, gvardijan, i fra Miljenko Petričević, vikar). Utoplili smo se uz kavu i rakijicu u suvenirnici. Fra Stjepan Lovrić je bio vodič kroz samostanski perivoj, crkvu, etnografski muzej i galeriju. Poslije ramske večere, spustili smo se prema Jablanici, a onda još zastali na kratki odmor i osvježenje u restoranu Maksumić, kod prijatelja Nedžada. U Sarajevu smo se razilazili po autobusnim stajalištima kako je kome bilo najbliže do stana. Na Bistriku smo se u 23 sata pozdravili s izvrsnim vozačem Oliverom Dujićem iz Busovače.

Na koncu, iako smo to činili za vrijeme našega puta, i ovdje treba zahvaliti svim dobročiniteljima koji su nam omogućili ovo putovanje. Već smo spomenuli neke, a neke ponavljamo. Zahvaljujemo kapetanu Jošku Berketu koji je najviše pomogao da uopće dođe do ovoga izleta i koji inače pomaže naše sastanke i druge inicijative. Bili smo njegovi gosti tri dana, angažirao je mnoge ljude da se ugodno osjećamo. Zahvaljujemo također fra Luki Šarčeviću (Moers), fra Marku Kepiću (Vitez), fra Ivici Baketariću, fra Nikici Tomasu, fra Ivanu Jeliću, ramskom načelniku Jozi Ivančeviću i ramskim franjevcima, zatim livanjskom gvardijan fra Miroslavu Ištuku, fra Peri Kulišu, Josipu Geli, sinjskom gvardijanu fra Petru Klapežu, sinjskoj udruzi “Cjelovit život” (s Tanjom Kodžoman na čelu), i drugima koji su novčano ili materijalno pomogli ovo vrijedno studijsko putovanje.

Putovati znači otvarati se neviđenim prostorima Božjega svijeta i stvorenja, otvarati se drugosti drugoga. Putovanje je sudjelovanje na temeljnoj sudbini čovjeka, jer mi smo konačni – hodočasnička smo bića prema zadnjem Cilju.

Hvala!