POZIV NA DAN ASIZA – 27. 10. 2015.

POZIV NA DAN ASIZA

U utorak, 27. listopada, 29. je godišnjica povijesnoga međureligijskog susreta u Franjinom gradu Asizu (1986) kojeg je organizirao sv. Ivan Pavao II. Toga dana, u crkvi Sv. Ante na Bistriku, kao i svake godine, poslije večernje mise, u 19 sati, bit će duhovni i molitveni susret predstavnika Crkava i vjerskih zajednica grada Sarajeva. Molit ćemo za progonjene, izbjegle i za mir u našoj zemlji i svijetu.

Papa propovijeda na koševskom stadionu

Za svoga posjeta Sarajevu 6. lipnja 2015. Papa Franjo je stalno naglašavao nužnost dijaloga i zajedničke odgovornosti za društvo i zemlju. Posebno je to isticao u Franjevačkom centru na Kovačićima u susretu s crkvenim i vjerskim poglavarima, te na susret s mladima. Ovdje donosimo dio teksta o međureligijskom dijalogu iz njegova programskoga spisa s početka pontifikata, iz pobudnice Radost evanđelja (Evangelii gaudium, 250-253).

MEĐURELIGIJSKI DIJALOG

Stav otvorenosti u istini i ljubavi mora karakterizirati dijalog s vjernicima nekršćanskih vjeroispovijesti, usprkos raznim preprekama i teškoćama, osobito oblicima fundamentalizma s obiju strana. Taj je međureligijski dijalog nužan uvjet za mir u svijetu i zato je to obveza za kršćane kao i za ostale vjerske zajednice. Taj je dijalog prije svega razgovor o ljudskom životu ili jednostavno, kao što to ističu indijski biskupi, “stav otvorenosti prema njima, dijeleći s njima njihove radosti i boli”. Tako učimo prihvaćati druge u njihovu drukčijem načinu života, razmišljanju i izražavanju. Takvim pristupom možemo zajedno preuzeti na sebe dužnost služenja pravednosti i miru, što bi trebalo postati temeljni kriterij svake međusobne razmjene. Dijalog u kojem se traži socijalni mir i socijalna pravda sam je po sebi, neovisno o čisto pragmatičnom aspektu, etička zauzetost koja pridonosi stvaranju novog društvenog stanja. Napori koji se ulažu oko određenog pitanja mogu se pretvoriti u proces u kojem, slušanjem drugoga, obje strane nalaze pročišćenje i obogaćenje. Zato i ti napori mogu imati značenje ljubavi prema istini.

Odgovoran dijalog

Papa na skretanju u glavnu sarajevsku ulicu Ferhadiju na putu prema katedrali

U tom dijalogu, koji će uvijek biti iskren i prijateljski, ne smije se nikada zanemarivati bitna veza između dijaloga i navještaja, koji navodi Crkvu da održava i intenzivira odnose s nekršćanima. Olaki sinkretizam bio bi u konačnici totalitarizam onih koji hoće zanemariti vrijednosti koje ih nadilaze i čiji gospodari nisu. Prava otvorenost podrazumijeva da osobe ostaju čvrsto pri svojim najdubljim uvjerenjima, s jasnim i otvorenim identitetom, ali u isti mah otvoreni “razumjeti … drugoga” i “znajući da dijalog može obogatiti svakoga”. Nema koristi od diplomatske otvorenosti koja na sve klima glavom da izbjegne probleme, jer bi se time zavaravalo drugoga i nijekalo mu se dobro koje nam je dano kao dar koji treba velikodušno dijeliti s drugima. Evangelizacija i međureligijski dijalog, daleko od toga da su u opreci, uzajamno se podupiru i jačaju.

Zajedno s muslimanima

U današnje vrijeme veliku važnost ima odnos s islamskim vjernicima, koji su danas znatno prisutni u zemljama kršćanske tradicije, gdje mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru i postati punopravni članovi društva. Ne smije se nikada zaboraviti kako “priznavajući da drže Abrahamovu vjeru, oni se s nama klanjaju Bogu jedinome i milosrdnome, koji će suditi ljude na sudnji dan”. U svetim islamskim spisima sačuvan je dio kršćanskih učenja; Isusa i Mariju duboko se časti i divno je vidjeti kako mladi i stari, žene i muškarci sljedbenici islama mogu svakodnevno izdvojiti vrijeme za molitvu i vjerno sudjelovati u svojim vjerskim obredima. Istodobno, mnogi su od njih duboko uvjereni da njihov život, u cjelini, pripada Bogu i da je za Boga. Uviđaju također potrebu da odgovore Bogu s jednim etičkim zauzimanjem i milosrđem prema siromašnima.

Papa Franjo: “Moramo iznova osjetiti da trebamo jedni druge, da imamo zajedničku odgovornost za druge i svijet, te da vrijedi biti dobar i čestit. Već predugo grcamo u moralnoj degradaciji izrugujući se s etikom, dobrotom, vjerom i poštenjem” (Laudato si’, 229).

Sloboda vjeroispovijesti

Za održavanje dijaloga s islamom prijeko je potrebna prikladna naobrazba sugovornikâ, ne samo zato da budu čvrsto i radosno ukorijenjeni u svoj identitet već i zato da mogu prepoznati vrijednosti drugih, shvatiti brige na kojima se temelje njihovi zahtjevi i istaknuti zajednička uvjerenja. Mi kršćani morali bismo prihvatiti s ljubavlju i poštivanjem doseljenike islamske vjeroispovijesti koji dolaze u našu zemlju, a isto se tako nadamo i molimo da i oni nas prihvate i poštuju u zemljama islamske tradicije. Tražim i ponizno molim te zemlje da osiguraju kršćanima slobodu vjeroispovijesti i da žive svoju vjeru, imajući u vidu slobodu koju islamski vjernici uživaju u zapadnim zemljama! S obzirom na zabrinjavajuće pojave nasilnog fundamentalizma, ljubav prema istinskim sljedbenicima islama mora nas navesti da izbjegavamo omražena uopćavanja, jer se pravi islam i istinsko tumačenje Kurana suprotstavljaju svakom obliku nasilja.