Nuncij za Prvi utorak

Nuncij za Prvi utorak

Prvoga utorka u pobožnosti Trinaest utoraka sv. Anti, 17. ožujka, u bistričkoj crkvi  Sv. Ante euharistiju u 18 sati slavio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto. Nuncij je zahvalio franjevcima na pozivu, pozvao vjernike na radost vjere i zajedništva, te da uz svoje molitve mole i za blagoslovljen i plodan dolazak Pape Franje u Sarajevo.

U homiliji na evanđelje od dana nuncij je govorio je o značenju vode koje mi u krajevima s dosta vode dovoljno ne uzimamo u obzir. Voda nam je nešto posve obično, za razliku od pustinjskih i vodom oskudnih krajeva svijeta. Zatim je govorio o prirodnom i duhovnom značenju vode uspoređujući je sa spasenjskim značenjem Isusa Krista. Voda koristi za čišćenje ali voda iznad svega daje život, ona je spasonosna. Slično je i s odnosom kršćana prema vjeri u Isusa Krista. Vjera nije samo odbacivanje grijeha, čišćenje od negativnoga, što naravno nije malo, nego je potrebna takva vjera u Isusa Krista dalje radi, obnavlja i uvijek na bolje izgrađuje vlastiti život u obitelji, u zajednici, u školi na poslu, u društvu.

Ne spašava voda – kako stoji u evanđelju bolesnoga kraj bazena Siloa – nego Isus Krist, kazao je nuncij Pezzuto. Završio je svoj govor naglašavajući da je Isus izvor i počelo svega. Nužna je u kršćaninovu životu koherentnost, dosljednost. Ne može se biti vjernikom samo u obredima i samo na riječima nego je to početak kojega označava i sakrament krštenja. Vjera se izgrađuje kroz čitav život i to u svakodnevnici.

Nakon mise uslijedila je u samostanskoj dvorani tribina za studente i mlade. Nuncij Pezzuto je govorio na temu dolaska pape Franje u Sarajevo. (S talijanskoga ga je, kao i na misi, prevodio fra Marinko Pejić.) Nuncij je najprije kazao kako je uvijek važno postaviti pitanje: tko je papa, je li on samo šef države, političar, ili je on pastir, vjerski poglavar, duhovna i moralna osoba. Važno je to imati na umu i pri razmišljanju o papinom dolasku u Sarajevo. Istaknuo je posebne tri oznake sadašnjega pape. Prema nuncijevu uvjerenju ovaj je papa ponajprije papa milosrđa, milosrđa koje je nerijetko odsutno ne samo u svijetu nego i kod ljudi u Crkvi, biskupa, svećenika, fratara, vjernika. Po njegovom mišljenju u milosrđu se nastavlja na papu Ivana Pavla II.

Druga papina oznaka jest da je papa Franjo papa siromašnih. Nuncij je kazao da papa dolazi s vrlo zanimljivoga, lijepoga ali i složenoga kontinenta Latinske Amerike. I sam je u nekim latinskim zemljama radio u nuncijaturama. Istakao je važnost teologije oslobođenja koja na početku nije bila prihvaćena ali se kasnije uvidjelo njezino veliko značenje za Crkvu. Sadašnji papa naglašava preferencijalnu opciju za siromašne, određenu “pristranost” siromašne ovoga svijeta. Time naravno nisu isključeni bogati i time nije zanijekana evanđeosko razlikovanje stvarno siromašnih i siromašnih u duhu.

Kao treću oznaku današnjega pape nuncije Pezzuto je istaknuo da je ovaj papa mladih. On se jednostavno raduje djeci i mladima. Nuncij je iz papina govora bh-biskupima (koji su u službenom susretu u Vatikanu), od 16. ožujka, pročitao dio koji se odnosi na mlade: “U vašim nastojanjima pokušajte unaprjeđivati društveni pastoral u susretima s vjernicima, posebno s mladima, kako bi ih se tako formiralo da budu voljni ostati u svojim krajevima, kao pokretači i kao oni koji su odgovorni za obnovu i rast vaše Zemlje, od koje ne mogu očekivati da samo primaju. U ovome obrazovno-pastoralnom djelovanju, društveni nauk Crkve je od djelotvorne pomoći. Upravo je ovo način kako nadići stare materijalističke naslage koje još uvijek postoje u mentalitetu i u životu nekih dijelova društva u kojemu živite.”

Nuncij je, oslanjajući se na papine riječi našim biskupima, više puta i vrlo izričito isticao da mladi, posebno studenti koji studiraju, uvažavajući svu kompleksnost ove zemlje trebaju djelovati iz uvjerenja i svijesti da je “ovo moja zemlja, ovo je moja domovina, ovdje želim ostati i izgrađivati ovo društvo i ovu zemlju” a ne priklanjati se mentalitetu bijega, niti – kako je papa kazao – samo očekivati što će drugi učiniti za mene, niti se izložiti mentalitetu pukoga primanja. Istaknuo je važnost evangelizacije, koja može biti direktna ali i indirektna, naime, ne mora se uvijek samo govoriti ime Isus, nego je potrebno u svakodnevnici djelovati na Isusov način. Nuncij je često ponavljao da živimo u globalnom svijetu u kojem se ne možemo izolirati, nego upravo kroz evanđelje shvatiti da sve naše razlike istinsko bogatstvo a ne prijetnja.

(Snimke: Zvonimir Ćorić)