Mir, dobro i radost

Božić (Ljubo Ivančić)

Mir, dobro i radost

MARIJA BOGORODICA / NOVA GODINA

Br 6,22-27; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21

Sretna ti nova godina! Tako smo, pružajući ruke, grleći se i ljubeći, jedni drugima čestitali kalendarski prijelaz u novo vrijeme, u novu godinu. Ako ovu svoju želji ne izgovaramo mehanički, ako makar za tren zastanemo nad tim riječima, uvidjet ćemo da riječ sreća obuhvaća još neke druge važne sastavnice ljudskoga postojanja. Čini se da bi se sreća, sukladno današnjim biblijskim čitanjima, ali i našoj dubokoj ljudskoj čežnji odnosila na mir, dobro i radost. Željeli bismo i sebi i drugima više mira, više dobra i više radosti. Od toga je satkana i ova svetkovina, u nju se sabiru ove ljudske i vjerničke želje.

Svetkovina Marije koja je rodila Božjega sina (Bogorodice) slavi se od Efeškoga sabora 431. Njome se ne ističe Marijino božanstvo, nego Božji iznenađujući i milosni put da izraelska žena Marija, rodi Isusa, Mesiju i Spasitelja, Božjega sina. On je potomak Davidov, obrezan je osmoga dana, i dobio je ljudsko ime – Isus. Isus donosi sreću: mir, dobro i radost.

Od 1968., u kontekstu socijalnih i studentskih nemira, iznad svega u kontekstu hladnoga rata, papa Pavao VI. prvi dan u godini određuje za dan molitve za mir u svijetu, mir među vjerama i vjernicima, za mir koji dolazi od Boga. U tom smislu govori i prvo čitanje iz Knjige Brojeva. Mojsije svome bratu Aronu prenosi Božje riječi kako će blagoslivljati ljude. U tom kratkom a nenadmašnim željama i molitvama označenom blagoslovu, naglašava se da sva ljudska zalaganja trebaju biti praćena najvažnijim – Božjim blagoslovom. S tim blagoslovom nevolja, nepravda, tuga, neuspjeh, skrivaju drukčiju i dublju sreću. Zato bi ovaj blagoslov trebao biti sadržaj svih naših čestitki i želja a koje svi mi, supružnici jedni drugima, roditelji djeci i obratno; prijatelji prijateljima, uopće, čovjek čovjeku želi i od Boga moli.

U blagoslovu se izriče molitva da Bog čuva svakoga, da Bog svakoga obasja licem svojim i iskaže mu milost, te da Bog dadne svoj mir. Osvrnimo se ukratko na molitvu za mir.

Mir, kako zvuči ova riječ? Neki su se umorili i od molitve i blagoslova za mir, jer se previše brblja o miru, jer neki kao lažni mirotvorci zarađaju na svojim konstrukcijama mira. Većina nas i nije svjesna molitve koju izgovaramo za vrijeme svake mise da nam Isus podari svoj a ne “svjetovni” mir (Gospodine, Isus Kriste, ti si rekao svojim apostolima…) Za neke, tobožnje mirovne “aktiviste” i neke duhovne mirotvorce beskičmenjake, mir je odsutnost svakog konflikta i onoga zdravoga, mir je ropstvo nezrelosti i nedorečenosti, bijeg iz razgovora o stvarnim problemima, i iznad svega u šutnju i tišinu koje oduzimaju riječi potlačenima, koji su nesnošljiva praznina pa ju popunjavaju emocionaliziranim uzdasima i oboljelim molitvama. Time samo podržavaju zlo i zle te dalje ponižavaju nedužne i žrtve. Mir nije mirenje s nepravdama…

U svakom slučaju, mir (šalom) nije tek odsutnost rata, nasilja i sukoba. Nije ni grobljanski mir, ni onaj kozmički ni onaj prekogrobni, ni samo onaj moj intimni (zlatna osama nedodirljivosti) u kojem ne dopuštam da me pogodi nesreća drugih. Jer kako s takvim mirom pomiriti onu Isusovu riječ da nije došao donijeti mir nego mač (usp. Mt 10,34), ili riječi Šimuna u Hramu da je Isus “znak osporavan”, kojemu će se toliki protiviti (usp. Lk 2,35) i da će Mariji, Isusovoj majci, ne ljepota mira, nego mač boli probosti dušu.

Mir ne znači imati za cilj biti sa svima dobro, kako si propisuju mnogi svjetovni i duhovni narcisi. Naravno ne znači ni sa svima ratovati. Mir nije prazni cilj života. Sadržaj mira je pravda, zalaganje za dobro ugroženih. Riječ je o tome da se do mira stiže aktivnim zalaganjem za pravdu obespravljenih, naravno bez oslanjanja na nasilje i silu. Isusov mir nipošto nije zataškavanje nepravdi, nego podrazumijeva “mač podjela” i kada se podjele uopće ne traže. Isus nije došao dijeliti ljude nego ljubiti ljude i navijestiti im dobro. Nažalost, često se i dobri vjernici uplaše i pokolebaju ako rade za mir, jer uviđaju da time stalno raste broj njihovih protivnika i neprijatelja, jer na njih ustaju mnogi ne samo zli ljudi nego odustaju i njihovi prijatelji i bližnji koji bi sve to radili navodno drukčije, “mirnije”.

Valja uvidjeti da Isusovo dobro radikalizira zlo. Zlo se u susretu s Isusom još više razgoropadi. U susretu s dobrim zlo pomahnita. Isusovo svjetlo, Isus Svjetlo, ne prekriva nego još više otkriva grijeh, ističe sjene zla, kompromiserstva, ljudske laži. Mir, dakle, nije pasivnost, nije samo doseg intelektualne spoznaje, nego činjenje dobra, “činjenje istine”, odgovorno djelovanje koje ne prolazi bez rizika odbacivanja, samoće, pa i kušnje nasilne smrti.

Tek smo malo natuknuli što bi bila sreća i kako bismo do nje u novoj godini: kroz Isusov mir i dobro. Poznato nam je to, jer se toliko puta izgovaraju posvuda te riječi: mir i dobro, koje je i Franjo Asiški također djelomično imao za svoj pozdrav. Riječ je da ponovimo: mir za pravdu i dobro drugoga, jer tako po evanđelju nastaje ljudska sreća. No, čini se da je još jedna zbilja važna za našu sreću. To je radost. Proizlazi iz samog evanđelja koje i znači radosna vijest. Zalaganje za mir i dobro povezano je s ljudskom radošću. Radost je to već dosegnutog otkupljenja, već osigurane budućnosti s Isusom Kristom. Isus prevariti neće. On je s nama u sve dane. To je izvor radosti. To znači da se sreća ne stvara mirom i dobrom, da se sreća ne donosi nemirom (Isusovim mačem) natmurena lica, prestrogo i preozbiljno, nikako panično i mrzilački. Sreća se događa u već prisutnoj radosti postojanja, u iskustvu već darovane i prihvaćene Božje i ljudske ljubavi prema nama. I onda kada naši najbliži misle i rade drukčije.

To je ona radost koja, premda proizlazi iz ozbiljnoga i odgovornoga prihvaćanja života, zna da ne ovisi sve o meni, o nama. Zato u kršćanskom djelovanju uvijek ima suzdržanosti i samokritičnosti prema apsolutizaciji i svoga najboljega puta. Zato Isusov učenik uvijek govori da mu je vjera “mala” i da nije konačni sudac ni svoje, ni vjere ni nevjere drugih. Zato se može radovati i u najtežim i najcrnjim danima. Naravno, ne raduje se kao pijanac ili ovisnik, kojemu za radost treba kakav opijat ili neka lažna misao o neprepoznatoj veličini; ne raduje se forsiranim veseljem nekih suvremenih duhovnjaka ili “sportskih navijača” koji namještenim i programiranim vrištanjem prekrivaju duhovnu praznoću, ne raduje se ni kao mračni znalac ili moćnik koji uživa u nsreći i porazu svoga protivnika, nego kao posve trezven i budan čovjek, kojemu i najgore zlo svijeta, i najgore nepravde, i teške praznine smisla ne mogu poremetiti vjeru da Bog voli njega i svakoga čovjeka, i njegova protivnika, da se Bog nije razočarao u njega ni u njegove bližnje, u ljude, da i u svojoj najvećoj nesigurnosti ima sigurnost da se Bog nije pokajao u njega, ni u konkretnoga čovjeka.

Radost proizlazi iz vjere da Bog ne napušta čovjeka i njegove odnose. U konačnici, vjernik se ne pouzdaje u sebe, niti u svoje traženje, nego je siguran da Bog njega ljubi. Vjeruje da Bog vodi ovu povijest i da će voditi ljude i kroz sljedeću godinu, uza sve zlo i ljudsku sklonost najgorim zloćama; da Bog ima zadnju riječ unatoč mnoštvu nevolja, bolesti i nepravdi, i da će se upravo iz snage te vjere neumorno zalagati za istinski mir, za veće dobro i radost ljudi.

Zato, ako se vjeruje da Bog upravlja poviješću i da je “maleno” i “ludo” Božje snažnije od mnoštva ljudskih hulja, enormne snage ljudskih grijeha, onda kršćanin krajnje odgovorno i ozbiljno radi ali čini to opušteno i radosno, s dobrom dozom humora i samoironije, jer zna da Bogu naši umišljeni i povrijeđeni ponosi jesu samo karikature njegove nedozrele i grozničavo za sebe uplašene i samozaljubljene djece. Radost koja prati sreću, koja je sastavni dio svakoga blagoslova i naše ljudske želje, proizlazi iz Božjega obećanja da će biti s nama i onda kada sve bude izgledalo suprotno i stvarno se događalo da sve propada.

Prošla je još jedna godina. Bilo je u njoj i dobroga i lošega, ali je u njoj prevladao Božji blagoslov, prevladao je kao neiskorišteni potencijal smisla, sreće, dobra i radosti. Uđimo u novu godinu s Božjim blagoslovom. Poželimo jedni drugima sreću Isusova mira, dobra i radosti što imamo takva brata i Spasitelja. Neka on bude naš oslonac.

Sretna vam nova 2014. godina!

Fra Ivan Šarčević