Međureligijski molitveni susret na Bistriku

Dan duha Asiza

Međureligijski molitveni susret – Sv. Anto, Bistrik 2015.

Franjevci Bosne Srebrene su 27. listopada 2015. organizirali 29. proslavu Duha Asiza u Crkvi sv. Ante na Bistriku. Svake godine na različite načine spominju se i obilježavaju 27. 10. 1986., dan kada su se na poziv poglavara Katoličke crkve, pape Ivana Pavla II., u Asiz, u rodni grad mirotvorca i ljubitelja ljudi, Sv. Franje Asiškoga, skupili predstavnici gotovo svih religija svijeta. Ondje su se molili za mir u svijetu. I ove večeri, kroz meditaciju, molitvu i pjesmu, vjernici i predstavnici naših vjera bili su zajedno. Razmišljali su i molili za mir u svijetu, kao i u gradu Sarajevu, društvu i državi.

Na susretu su govorili i izrekli Bogu molitve za mir: fra Marijan Karaula, vikar provincije Bosne Srebrene; mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski; Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske općine u Sarajevu; Ef. Nusret Abdibegović, direktor za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice u BiH. Tomislav Dobutović, pastor Kršćanske baptističke crkve; Slavko Hadžić, pastor Evangeličke crkve; Milan Bajić, pastor Adventističke crkve; Alma Bartula glasnogovornica Međunarodnoga društva za svjesnost Krišne.

Na susretu je bio nazočan i izaslanik apostolskog nuncija u BiH mons. Joseph Puthanparil Antony. Susret su pjesmom popratili Zbor bogoslova Franjevačke teologije, solisti Rafid Subašić i Parviz Muhammadi, koji je govorio i pjevao Rumijeve stihove, te zbor Društva za svjesnost Krišne.

Poslije  molitvenoga susreta nastavljeno je druženje u samostanskoj dvorani.

IZJAVA S DRUGOGA ASIŠKOGA SUSRETA 2002.

Mir u pravednosti

Povijesni molitveni susret religija svijeta ostvario se 27. listopada 1986. na poziv pape Ivana Pavla II. u Franjinu gradu Asizu. Na Drugom asiškom molitvenom susretu religija, u siječnju 2002. godine, predstavnici 12 svjetskih religija i 31 krš­ćanska zajednica potpisali su zajedničku Izjavu u deset točaka.

Okupljeni ovdje u Asizu, zajedno smo razmišljali o miru, Božjem daru i zajedničkom dobru cjelokupnog čovječanstva. Iako pripadamo različitim vjerskim tradicijama, potvrđujemo da je za izgradnju mira nužno ljubiti bližnjega poštujući pravilo: “Čini drugima ono što želiš da se tebi čini.”

U tom uvjerenju neumorno ćemo raditi na velikom radilištu mira. I zato čvrsto odlučujemo:

1.  Obvezujemo se da ćemo promicati svoje čvrsto uvjerenje da se nasilje i terorizam protive izvornom religijskom duhu. Osuđujemo svako pribjegavanje nasilju i ratu u ime Boga i religije i obvezujemo se da ćemo sve činiti da se iskorijene uzroci terorizma.

2.  Obvezujemo se da ćemo odgajati ljude za uzajam­no uvažavanje i poštivanje kako bi se mogao ostvariti miran i solidaran suživot među pripadnicima različitih naroda, kultura i religija.

3.  Obvezujemo se da ćemo promicati kulturu dija­loga kako bi raslo uzajamno razumijevanje i povjerenje među pojedincima i narodima jer su to pretpostavke istinskog mira.

4.  Obvezujemo se da ćemo braniti pravo svake ljudske osobe da živi dostojnim životom u skladu sa svojim kulturalnim identitetom i pravo da slobodno formira vlastitu obitelj.

5.  Obvezujemo se da ćemo njegovati iskren i strp­ljiv dijalog, ne da bismo otkrili kako nas dijele nesavladive prepreke, već naprotiv, kako bismo prepoznali da susret s drugom stvarnoš­ću može pridonijeti boljem uzajamnom razumijevanju.

6.  Obvezujemo se da ćemo uzajamno opraštati zablude i pred­rasude iz povijesti i sadašnjosti. Mi se želimo uzajamno podupirati u zajedničkom nastojanju da nadvladamo sebičnost i zloupotre­bu, mrž­nju i nasilje, kako bismo iz povijesti na­učili da mir bez pravde nije pravi mir.

7.  Obvezujemo se da ćemo biti na strani onih koji trpe u bijedi i napuštenosti, postajući glasom onih čiji se glas ne čuje. Mi moramo konkretno raditi na prevladavanju takvih stanja, u uvjerenju da nitko sam ne može biti sretan.

8.  Obvezujemo se da ćemo udružiti svoj krik s krikom onih koji se ne mire s nasiljem i zlom. Mi želimo svim svojim snagama pridonijeti da se čovječanstvu našega vremena dadne stvarna nada pravednosti i mira.

9.  Obvezujemo se da ćemo ohrabrivati svaku ini­cija­tivu koja promiče prijateljstvo među narodima, uvjereni da tehnološki napredak, bez solidar­nog dogovora među narodima, izlaže svijet sve većim pogibeljima razaranja i smrti.

10.  Obvezujemo se da ćemo od odgovornih u narodima zahtijevati da poduzmu sve napore – na nacio­nalnoj i međunarodnoj razini – da se na temelju pravde izgradi i učvrsti svijet solidarnosti i mira.

Mi, pripadnici različitih religijskih tradicija, nećemo se umoriti u svjedočenju pred cijelim svijetom da se mir i pravednost ne mogu odvojiti jedno od drugoga te da su mir i pravednost jedini put kojim čovječanstvo može hoditi u budućnost ispunjenu nadom.

Mi smo uvjereni da se u jednom svijetu – sa sve otvorenijim granicama i sve kraćim udaljenostima, u kojemu su odnosi kroz gustu mrežu komunikacije sve lakši – sigurnost, sloboda i mir mogu zajamčiti ne kroz nasilje već samo kroz uzajamno povjerenje.

Neka Bog blagoslovi naše nakane i daruje svijetu pravdu i mir.