KONCERT – BisSAnto i Emaus

Predbožićni koncert

U crkvi i samostanu Svetoga Ante na Bistriku čitava III. nedjelja Došašća (14. prosinca) – Nedjelja Caritasa bila je vrlo dinamična. I zbog tradicije i zbog lijepoga vremena dvodnevni božićni sajam posjetilo je mnogo Sarajlija. Mogli su kupiti domaćih proizvoda kako onih rukotvorenih od vune kao i drugih delikatnih predmeta ručne proizvodnje za poklon tako i domaćih jestivih proizvoda od mesa, sireva (posebno banjolučki trapist i livanjski), raznih domaćih rakija, likera i vina.

Kruna zimskog kvatrenoga tjedna – tjedna molitvene zahvale Bogu i dobročiniteljima te vrhunac Nedjelje Caritasa koja se u biskupijama naše države slavi pod motom Tko je moj bližnji? – bila je sveta misa u 18 sati s mali prigodnim koncertom poslije mise. Naime, Nadbiskupijski centar mladih Ivan Pavao II. i Udruga katoličkih studenata Emaus kroz vrijeme Došašća po sarajevskim crkvama organizira niz humanitarnih akcija, koncerta i drugih priredbi za pomoć ljudima u nevolji a ovaj put posebno teško oboljelom studentu Filipu Blaževiću iz Zenice. Njima se pridružuju i volonteri franjevačke humanitarne organizacije Kruh sv. Ante.

Na koncertu su nastupili Vis Emaus i Vis BissAnto. Emaus  je otpjevao pjesme: Hosana, Reci, Marijo!, Kirie eleison i Feliz Navidad. Domaći sastav BissAnto /Bistrik-Sv. Anto/ otpjevao je pjesme: Obećana Djevica, Ti si svjetlo svijeta, Aleluja i Neka pada. Lijepo je ali i traži i požrtvovnosti da mladi uz svoje obveze, studijske i radne, stižu baviti se i muzikom. Želimo im da radost Došašća i Božića prenesu među ljude s kojima žive.

Sretan Božić!

************

B O Ž I Ć

Vladimir Nazor

Koliko puta ti se za me rodio,
o malo d’jete Isuse!
… Al zv’jezda k tebi mene nije vodila.
I ja sam tebe tražio
Po vrtovima, štono sam ih sadio
Uz svoje r’jeke proljetne.
U zlatnom dvoru, štono sam ga gradio
Na vrhu gore jesenje.
A kada vidjeh da se rađaš samo
Sred tamne mrzle ponoći
U spiljama i stajama,
I ja sam za te takav konak spremio
Na mome polju zimskome.
Al u noć onu najdužu
Po mojoj stazi šetali su vihori.
Po mojoj njivi valjali se smetovi
I vukovi su sjedili na pragu moje pećine.
Koliko puta ti se za me rodio,
O malo d’jete Isuse!
… Al nisam znao da, sin sunčev, silaziš
U tamnu jezgru zemljinu
Da u njoj rasteš, da je griješ, oživiš,
Dok jednog dana iz svih pora njezinih
Ne izbiješ u liku prvih pupaka
Na lozi, prvih listića
Na smokvi prvih mirisa
Nad svježom vodom proljetnom.
I prvih slatkih kucaja
Mog srca, i svih nemira,
Što nosim ih u žilama,
U rosne dane aprilske.
Ja nisam dosad znao
Da Isus, malo d’jete,
Sveđ rađao se i sveđ će se rađati
Sred moje noći najduže
U t’jesnoj crnoj izbici
Što na dnu duše nosim je i zatvaram
Pred mjesečevim tracima,
Pred žamorima ljudskijem,
Pa stoji, tiha, šutljiva,
U biću mom najtajnijem.
Al noćas, ja te osjećam u sebi,
O malo d’jete Isuse!
… Na dvoru noć je najcrnja.
I smetovi se valjaju
Po mojoj stazi. Vihori
Po mojoj njivi šetaju se. Vuci

Pred mojim pragom sjedaju.
… Al na dnu moje duše
U onoj tihoj izbici
Što zatvorena stoji
Pred mjesečevim tracima.
Pred žamorima ljudskijem.
Maleno svjetlo sja;
I ulaze tri sjene,
Tri stara gorda putnika.
Što čitav svijet su obašla:
Car mojih sanja proljetnih,
Kralj mojih ljetnih zanosa,
Knez tuga mojih jesenjih:
I prostr’jevši na tlo
Najljepše svoje darove.
Na koljena se spuštaju,
I ko tri gipka jablana
Pred onim sitnim što se netom rodilo,
Do zemlje se prigibaju.
I prvi put se sva nutrina sja
Mog krutog bića zimskoga.
O iskro Sunca Vječnoga,
O malo d’jete Isuse!