Isusovo rođenje /Ivo Dulčić, vitraj u crkvi Sv. Ante/

Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

Ivan Evanđelist

Vama koji dolazite u crkvu Sv. Ante na Bistriku,

Vama koji ste dolazili ovdje kao studenti,

Vama koji ste živjeli u gradu Sarajevu i koga ne zaboravljate,

Vama koji nas pratite i pomažete –

ČESTIT BOŽIĆ

I

SRETNU NOVU GODINU

– žele franjevci i franjevke s Bistrika-Sarajevo.

Božićni sajam

U subotu i nedjelju, 14. i 15. prosinca, u dvorani samostana održava se uobičajeni “božićni sajam”. Mogu se kupiti prehrambeni proizvodi koje će donijeti ljudi iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine (npr. Trapist sir iz Banje Luke, Livanjski sir, hercegovačko vino, plehanski i posavski proizvodi…) kao i razne rukotvorine i umjetnički radovi za božićni ugođaj i darivanje.

Dobrodošli!

Sveti Nikola kod Sv. Ante na Bistriku

U nedjelju, 8. prosinca, a u povodu spomendana Sv. Nikole ljubitelja djece (6. 12.), u našoj je crkvi, poslije euharistije u 12 sati, priređen dolazak “sveca” i njegove pratnje, anđela, ali i nezaobilaznoga crnoga dječaka koji je predstavljao krampusa, ružnu figuru koja kažnjava. On je, međutim, vrlo rijetko uskakao. Za nekolicinu djece i to je bilo previše, jer su ih roditelji morali iznositi iz crkve. Nije pomoglo uvjeravanje ni čvršći zagrljaj. Drugima je bio zanimljiviji crni dječak od mirnih anđela i starca Nikole koji je širio optimizam, najavljivao darove i razgovarao s razdraganom djecom.

A okupilo se 130 i još koje dijete, od onih najmanjih do nižih razreda osnovne škole. Većinu djece su donijeli ili dopratili roditelji, i s pokojim još odraslijim djetetom. Neke su doveli djed ili baka. Bilo je vrlo svečano. Pjevala su djeca iz Doma Egipat koje vode sestre Maloga Isusa. Zanimljivo je da su na misi bili svi vrlo tihi, jer su ih, vjerojatno, radosno očekivanje i savjet roditelja uspokojili. Radost je bila velika.

Obdarivanje za svetoga Nikolu traje već godinama. Fra Perica i njegovi suradnici su u tome dosljedni i neumorni. Zahvaljujući dobrim ljudima, našim dobročiniteljima, darovi se daju gratis. Obraduje se i onaj dio djece koji su iz obitelji koje neprikladno nazivamo “miješani” brakovi. I oni su za radost stvoreni. I njih posjećuje Božji čovjek Nikola, i njih svjetuje da budu dobri ljudi, da slušaju, dobro uče i vole ljude. Sva se djeca tako lijepo osjećaju. I stariji su radosni s radosti svoje djece. Valja se i nama starijima, barem ponekada, vratiti u dječji svijet. Jer oni se najiskrenije raduju.

(Snimio D. Rubčić)

Sarajevo-Olovo-Tuzla-Dubrave

U subotu, 9. studenoga, dio nas studenta i mladih koji se okupljamo na misu u crkvi Sv. Ante i na tribine utorkom krenuli smo na jednodnevnu ekskurziju. Dočekali su nas topli svrci pite i slatkoga – svježi iz pekare. Ispratili su na fra Perica i fra Bariša. Kroz grad je sve do Stupa vozač Marko Trogrlić zaustavljao bus da bi “pokupio” još pospane studente. No, dobroga raspoloženja nije nedostajalo.

Fra Ivan nam je putom objašnjavao lokalitete, i njihovu povijest: Bosna (od Visokog do vranduka, vrata Bosne), Vrhbosna, Rajlovac, Čemerno – mjesto Andrićevih predaka, Srednje. Zatim Nišićku ravan i putove preko planine Zvijezde kuda su (a i danas neki) Varešani i Sutješčani pješke hodočastili Gospi u Olovo. Tu su i Bakići s ostacima srednjovjekovne crkve Sv. Roka do koje bi iz Olova nekada hodočastili vjernici. Tu je i pećina Bijambare, bez čovječje ribice, ali vrijedna za pogledati. Spomenuta je čevljanska korida, kao i vlak kojim bi do Ivančeva stizao fra Lujo Zloušić pa bi onda pješke do olovske Gospe.

Prvo stajanje bilo je u Olovu. Spustili smo se stepenicama do lijepe olovske crkve (arh. Karl Paržik), pokraj “crnoga kamena”. Ondje nas je dočekao čuvar svetišta fra Ilija Božić. U crkvi nam je ispripovjedio o povijesti ovog najstarijeg marijanskoga svetišta na Balkanu, o njegovu značenju, o stradanjima za vrijeme Velikoga, Bečkoga rata, o značenju grada Olova kroz povijest, o fra  Matiji Divkoviću, rodom iz nedalekih Jelašaka, a ukopanom u olovsku crkvu, o fra Filipu Lastriću, prvom našem historiografu, o slici Gospe olovske i njezinu putovanju u Ilok, o kraljici Katarini, o današnjim okupljanjima vjernika, o Šohajevim vitrajima i postajama Puta križa.

Iz Olova su i važne bosanske trgovačke obitelji, među njima i ona Brnjakovića koji su otkupili Isusovu Maslinsku goru u Jeruzalemu kojom i danas upravljaju franjevci. Fra Ilija je pričao o staroj Bosni, o pobožnom svijetu, o nekim drugim vremenima, jer u Olovu danas ima tek šačica katolika, o ljudima koji i danas sami, s obitelji ili skupno dolaze i mole se u tišini olovskoga svetišta.

U kući smo se utoplili čajem i kavom. Bilo je rano jutro i magla se tek podizala iznad grada.

Krenuli smo preko prijevoja Karaule, pa kroz Kladnj, Stupare, kroz Đurđevik i Živinice, Ljubače, Mornačane i Husino (Husinska buna Keroševića) i stigli smo u tuzlanski samostan i crkvu Sv. Petra i Pavla (arh. Zlatko Ugljen). Tuzla (tursko ime za Soli) nekada je imao dva samostana. Ondje su nas radosno dočekali gvardijan fra Mario Divković i fra Franjo Ninić. Fra Ivica Tomas i fra Martin Antunović bili su i toga dana u školi. Fra Jozo, senior, kasnije nam se pridružio. Fra Franjo je predvodio misu u bijeloj Ugljenovoj crkvi, zanimljive Jordanove oltarne slike i postajama puta križa. U samostanu je i galerija Kristiana Krekovića, samostan je ne samo vjersko nego i kulturno središte. Fra Franjo nam je propovijedao o značenju Lateranske bazilike i značenju svake crkve gdje se skupljamo i molimo u Isusovo ime.

Nakon ručka zajednički smo pošli do Trga slobode i staroga crkvišta, usred grada, gdje nam je gvardijan fra Mario govorio o planovima daljnje gradnje kulturnoga centra. Fratri su naime uslijed slijegana tla napustili to mejsto.

Onda je uslijedila  šetnja do Kapije i kroz središte grada, sve do Panonike.

Oko 14 sati krenuli smo na put za Dubrave kraj Brčkog. Prošli smo Srebrenik, Špionicu, Hrgove i otišli najprije na Zidine, lokalitet u Gornjoj Skakavi, u šumi. Ondje su ljetos – pojašnjavao nam je gvardijan fra Marko Antić – iskopani ostaci gotičke crkve (duge 22 metra, XIV. st.), koja je nadograđivana na romaničku. Onako, u šumi, samo s oskudnom memorijom i predajom da je to mjesto sveto i da su tu nastradali neki fratri, svijet je, na jednom stećku palio svijeće. Nedavno se prišlo arheološkim iskopavanjima i pokazali su se mnogi tragovi, od nakita do grobova/stećaka koji traže ne samo dublje proučavanje, nego i preispitivanje našega zatvorenoga ili osiromašena identiteta, da parafraziramo prof. Jozića. Gradnju ove crkve prijašnjih pokoljenja treba usporediti s našim današnjima gradnjama i crkvama, a računamo se “naprednima”. Vjerojatno je do crkve u blizini bio i franjevački samostan. O samostanu u Gornjoj Skakavi imaju pisana svjedočanstva. Valja nastaviti istraživanja.

Poslije Zidina uputili smo se u samostan Dubrave. Sve je to u distriktu Brčko. Samostan se nalazi tik do ratne linije, na rubu srpskoga, miloševićevskog koridora Banja Luka-Beograd, koji par stotina metara do “Arizone”. U novoj crkvi (arh. Ivan Štraus), jer je staru u ratu do temelja srušila vojska RS, prof. Jozić nam je govorio o religiji i umjetnosti, o religioznom i umjetničkom doživljaju. Religija ne može ostati samo na riječima, nego je sačinjava i miris, i vid, i opip, pokreti, gledanje i slušanje. Poslije smo krenuli razgledati dubravsku galeriju (arh. Ivan Prtenjak) umjetničkih djela najvažnijih umjetnika BiH i Hrvatske, koju je cijeloga života skupljao fra Stjepan Pavić. Impresivna kolekcija.

Budući da je dan bio iznimno sunčan, nevjerojatan za studeni mjesec, naše druženje smo nastavilo vani, uz gril koji je pripremio vikar fra Ivo Bošnjak sa svojim prijateljima. Noć je već pala. Valjalo je natrag.

Opušteni i bogati dojmovima, zagledani u prirodnu ljepotu svoje zemlje, rastuženi pred zagonetkom njezine skrivene, najčešće izbrisane, zanijekane ali i zaboravljene prošlosti, vratili smo se u svoj grad, studentski i stvarni grad, Sarajevo. Zahvalni smo ljudima koji su nas velikodušno dočekali. Želimo im da i dalje svjedoče dobrotu među svojim, od velikih politika i centara zaboravljenim narodom, da franjevački i estetski kvalitetno svjedoče smisao ljudskoga postojanja u poštivanju i darivanju, i na rubovima ljudskoga interesa.

I.

Snimio Darko Rubčić

Međureligijski molitveni susret – Sv. Anto, Bistrik 2013.

Franjevci su 28. listopada 2013. organizirali proslavu Dana Asiza u Crkvi sv. Ante na Bistriku. Svake godine na različite načine spominju se i obilježavaju 27. 10. 1986., dan kada su se na poziv poglavara Katoličke crkve, pape Ivana Pavla II., u Asiz, u rodni grad mirotvorca i ljubitelja ljudi, Franje Asiškoga, skupili predstavnici ne samo svih velikih nego gotovo svih religija svijeta. Ondje su se molili za mir u svijetu. I ove večeri, u prelijepoj bistričkoj crkvi, kroz meditaciju, molitvu i pjesmu, vjernici i predstavnici naših vjera bili su zajedno. Razmišljali su i molili za mir. Ne samo za mir u Siriji ili dalekom svijetu, nego u gradu Sarajevu, društvu i državi.

Na susretu su govorili i izrekli Bogu molitve za mir: fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene; mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH; Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH; Igor Kožemjakin, predmolitelj Jevrejske općine u Sarajevu; protojerej Borislav Livopoljac, starješina Saborne crkve Rođenja Presvete Bogorodice (uz njega je bio protojerej stavrofor Jadran Danilović iz crve Preobraženja Gospodnjeg); Ferid efendija Dautović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo; mons. Pero Sudar, pomoćni biskup Vrhbosanske nadbiskupije; Tomislav Dobutović, pastor Kršćanske baptističke crkve koji je govorio i u ime Protestantske evanđeoske alijanse u Bosni i Hercegovini; Vladimir Pavić, monah i putujući propovjednik iz Međunarodnoga društva za svjesnost Krišne.

Susret su pjesmom popratili Zbor bogoslova Franjevačke teologije, Hor Medžlisa IZ, Tamara Zanovjeska te zbor Društva za svjesnost Krišne.

Na koncu molitvenoga susreta fra Emanuel Josić i Ivana Vidović, pročitali su Asišku izjavu s Drugog asiškog susreta, 2002. Izjavu donosimo u cijelosti:

MIR U PRAVEDNOSTI

A s i š k a   i z j a v a

Povijesni molitveni susret religija svijeta ostvario se 27. listopada 1986. na poziv pape Ivana Pavla II. u Franjinu gradu Asizu. Na Drugom asiškom molitvenom susretu religija, u siječnju 2002. godine, predstavnici 12 svjetskih religija i 31 krš­ćanska zajednica potpisali su zajedničku Izjavu u deset točaka.

Okupljeni ovdje u Asizu, zajedno smo razmišljali o miru, Božjem daru i zajedničkom dobru cjelokupnog čovječanstva. Iako pripadamo različitim vjerskim tradicijama, potvrđujemo da je za izgradnju mira nužno ljubiti bližnjega poštujući pravilo: “Čini drugima ono što želiš da se tebi čini.”

U tom uvjerenju neumorno ćemo raditi na velikom radilištu mira. I zato čvrsto odlučujemo:

1.  Obvezujemo se da ćemo promicati svoje čvrsto uvjerenje da se nasilje i terorizam protive izvornom religijskom duhu. Osuđujemo svako pribjegavanje nasilju i ratu u ime Boga i religije i obvezujemo se da ćemo sve činiti da se iskorijene uzroci terorizma.

2.  Obvezujemo se da ćemo odgajati ljude za uzajam­no uvažavanje i poštivanje kako bi se mogao ostvariti miran i solidaran suživot među pripadnicima različitih naroda, kultura i religija.

3.  Obvezujemo se da ćemo promicati kulturu dija­loga kako bi raslo uzajamno razumijevanje i povjerenje među pojedincima i narodima jer su to pretpostavke istinskog mira.

4.  Obvezujemo se da ćemo braniti pravo svake ljudske osobe da živi dostojnim životom u skladu sa svojim kulturalnim identitetom i pravo da slobodno formira vlastitu obitelj.

5.  Obvezujemo se da ćemo njegovati iskren i strp­ljiv dijalog, ne da bismo otkrili kako nas dijele nesavladive prepreke, već naprotiv, kako bismo prepoznali da susret s drugom stvarnoš­ću može pridonijeti boljem uzajamnom razumijevanju.

6.  Obvezujemo se da ćemo uzajamno opraštati zablude i pred­rasude iz povijesti i sadašnjosti. Mi se želimo uzajamno podupirati u zajedničkom nastojanju da nadvladamo sebičnost i zloupotre­bu, mrž­nju i nasilje, kako bismo iz povijesti na­učili da mir bez pravde nije pravi mir.

7.  Obvezujemo se da ćemo biti na strani onih koji trpe u bijedi i napuštenosti, postajući glasom onih čiji se glas ne čuje. Mi moramo konkretno raditi na prevladavanju takvih stanja, u uvjerenju da nitko sam ne može biti sretan.

8.  Obvezujemo se da ćemo udružiti svoj krik s krikom onih koji se ne mire s nasiljem i zlom. Mi želimo svim svojim snagama pridonijeti da se čovječanstvu našega vremena dadne stvarna nada pravednosti i mira.

9.  Obvezujemo se da ćemo ohrabrivati svaku ini­cija­tivu koja promiče prijateljstvo među narodima, uvjereni da tehnološki napredak, bez solidar­nog dogovora među narodima, izlaže svijet sve većim pogibeljima razaranja i smrti.

10.  Obvezujemo se da ćemo od odgovornih u narodima zahtijevati da poduzmu sve napore – na nacio­nalnoj i međunarodnoj razini – da se na temelju pravde izgradi i učvrsti svijet solidarnosti i mira.

Mi, pripadnici različitih religijskih tradicija, nećemo se umoriti u svjedočenju pred cijelim svijetom da se mir i pravednost ne mogu odvojiti jedno od drugoga te da su mir i pravednost jedini put kojim čovječanstvo može hoditi u budućnost ispunjenu nadom.

Mi smo uvjereni da se u jednom svijetu – sa sve otvorenijim granicama i sve kraćim udaljenostima, u kojemu su odnosi kroz gustu mrežu komunikacije sve lakši – sigurnost, sloboda i mir mogu zajamčiti ne kroz nasilje već samo kroz uzajamno povjerenje.

Neka Bog blagoslovi naše nakane i daruje svijetu pravdu i mir.

Dan duha Asiza

Međureligijski susret meditacije, molitve i pjesme u Crkvi sv. Ante na Bistriku

Poštovani,

Franjevački samostan sv. Ante na Bistriku svake godine organizira proslavu Dana Asiza. Spominjemo se međureligijskog susreta koga je Papa Ivan Pavao II. organizirao u rodnom gradu Franje Asiškoga 27. X. 1986.

I ove godine ćemo zajedno s upravom naše provincije Bosne Srebrene, predstavnicima i vjernicima naših vjera, u crkvi Sv. Ante na Bistriku organizirati međureligijski susret meditacije, molitve i pjesme za mir: u ponedjeljak, 28. X. 2013. u 19 sati.

Molit ćemo za mir u Siriji, Palestini i Izraelu, svuda u svijetu. Molit ćemo u poštivanju jedni drugih – svatko na svoj način – i za miran i skladan život u našem gradu i našoj državi. Molit ćemo za sve naše poglavare, svjetovne i religijske, za sve vjernike, da budu nositelji mira.

Pozivamo Vas da svojim osobnim sudjelovanjem potvrdite plemenita nastojanja svih ljudi koji vraćaju društvenu nadu u smisao zajedničkog života. Vjera u jednoga milosrdnoga Boga svih ljudi i narodâ od nas to zahtijeva. Bit će to svjedočanstvo i naše ljudskosti da u ovom svijetu i društvu, državi i gradu obitavamo kao jedna Božja obitelj, odgovorni jedni za druge.

S poštovanjem Vas pozdravljamo: Mir i dobro!