Nuncij Pezzuto na Bistriku

Na Veliki četvrtak, 17. travnja, misu Večere Gospodnje, uz provincijala Bosne Srebrene fra Lovru Gavrana i bistričke franjevce, predvodio je mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini. Misu je slavio na hrvatskom, a propovijed je izrekao na talijanskom jeziku, uz prijevod fra Marinka Pejića.

Nuncij je u homiliji istaknuo potrebu radosti vjere iako u podlozi Velikoga tjedna stoji ne samo muka i smrt Isusa Krista nego i složena društveno-politička situacija u našoj zemlji. Posebno je podcrtao da nije uvijek važan broj vjernika, broj katolika, nego njihova kvaliteta i svjedočenje. Vjernici se okupljaju oko stvarnoga Isusa Krista, realno prisutnoga u euharistiji, njega blaguju, njega nasljeduju, njega svjedoče u sve složenijem i sve problematičnijem svijetu. Na kraju homilije pozvao je sve na molitvu za dobre Kristove svećenike.

Nakon euharistije nuncij Pezzuto zadržao se u samostanu na večeri i druženju. Obratio se okupljenim franjevcima i franjevkama poticajnim riječima da ne odustaju od svoga poslanja premda ih na to često primorava teška situacija. Rekao je da se treba osmjeliti i izići u javnost, da franjevci i franjevke čine mnoge stvari koje nisu toliko javne ni poznate, ali trebaju to pokazati baš prema evanđeoskim riječima da se svjetiljka ne stavlja pod sud nego na vidljivo mjesto da svijetli drugima.

Potaknut slikom u samostanskoj blagovaonici – Susret fra Anđela Zvizdovića i sultana (Đ. Seder) – nuncij je, poznavajući povijesno značenje susreta Franje Asiškoga sa sultanom u Damieti, kao iz svoga iskustva nuncija, naglasio iznimnu vrijednost međureligijskoga dijaloga. Kroz sav svoj govor stalno je naglašavao da se Crkva i franjevci u njoj ne smiju zatvoriti nego otvoriti. Crkva i u njoj franjevci, bez prozelitizma, treba biti Crkva izlaska i otvorenosti za sve ljude.

Luigi Pezzuto (1946, Squinzani, Italija), nadbiskup, peti je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini i treći nuncij u Crnoj Gori. Za svećenika je zaređen 1971. Službovao je u nuncijaturama u Gani, Paragvaju, Papua Novoj Gvineji, Brazilu, Senegalu, Ruandi i Portugalu. Od 1996. nuncij je u Kongu i Gabonu, zatim u Tanzaniji (1999-2005), Salvadaoru i Belizeu (2005-2012). Od studenog 2012. apostolski je nuncij u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Foto: Zvonimir Ćorić

Ikone u tehnici kolaža

 TEODORINE IKONE

U Sarajevu je, 27. ožujka, u Maloj galeriji Sv. Ante na Bistriku otvorena izložba Teodorine ikone Mirjane Nikolić. Izložbu su organizirali Internacionalni multireligijski interkulturni centar (IMIC) i Franjevački samostan Sv. Ante Bistrik.

O izložbi su govorili: Drago Bojić, Mirjana Nikolić, Marinko Pejić, Dražen Zetić i Marko Oršolić.

“U našim južnoslavenskim društvima koja su opterećena i vjerskim podjelama i neprijateljstvima, projekti kao što je Međunarodna ekumenska izložba Teodorine ikone beogradske umjetnice Mirjane Nikolić potiču stvaralačko susretanje razlika, relaksiraju konfesionalne odnose i svjedoče o mogućnosti i nužnosti suživota”,  rekao je Drago Bojić, direktor IMIC-a.

“U svojim ikonama autorica Mirjana Nikolić uspješno spaja tradiciju i suvremenost. Ne odustaje od kanonske i opće ikonografske simbolike, ali je izriče na jedan suvremen i sebi svojstven način, naročito upotrebom tehnike kolaža, koja se može u određenom smislu smatrati preobraženom, osuvremenjenom tehnikom drevnog mozaika”, kazao o ovoj postavci Marinko Pejić, profesor na Franjevačkoj teologiji.

Kako pojašnjava Bojić izložba nosi naziv Teodorine ikone, “jer je ta bizantska carica u IX. stoljeću doprinijela pobjedi  nad ikonoklazmom (ikonoborstvom) – pokretom kojemu je bio cilj ukloniti svete slike iz bogoslužja i zabraniti njihovo štovanje. Carica Teodora je, dakle, afirmirala pozitivni pristup ikoni i tako ju sačuvala”, dodaje Drago Bojić.

Mirjana Nikolić, rođena 1986. godine u Pančevu. Završila studij dizajna, a potom i specijalistički studij na Visokoj školi strukovnih studija „Beogradskoj politehnici“ u Beogradu.

Izložba je otvorena za posjetitelje od 8 do 18 sati do 6. travnja.

Duhovne vježbe

u Franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku/Sarajevo

od 30. ožujka do 3. travnja 2014.

Voditelj: Fra Domagoj Runje, profesor biblike

na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i župnik u Lećevici.

Radost nađenoga smisla

Tko god ti bio, Bog te gleda uvijek kakav jesi, gleda te osobno. On te zove “po imenu”. Razumije te i vidi onako kako te je stvorio. On zna sve što je u tebi. Pozna tvoje osjećaje i misli, tvoje sposobnosti i želje, tvoju snagu i slabost. Vidi te u danima radosti i u danima žalosti. On suosjeća s tobom u tvojim nadanjima i u tvojim kušnjama. Sudjeluje u tvojim tjeskobama i sjećanjima, u usponima i padovima tvoga duha. On te grli i nosi na svojim ramenima. Čita crte tvoga lica, i kad se smiješe i kad su pune suza, kad pucaju od zdravlja ili venu od bolesti. on brižno gleda na tvoje ruke i tvoje noge. Sluša tvoj glas, kucanje tvoga srca, svaki tvoj dah. Ni ti sam sebe ne ljubiš više nego što te on ljubi.

John Henry Newman

Monika Miličević pobjednica

Karaoke 2014.

Na pokladni utorak, 4. ožujka, u sklopu studentske tribine, nakon večernje mise, studenti i mladi imali su zanimljivu zabavu – karaoke – nagradno takmičenje u pjevanju s muzičkom podlogom. Nastupilo je petnaestak izvođača, što pojedinačno što zajednički. Organizator zabave bio je sastav BisSAnto (Sebastijan, Adriana, Martina, Filip i Darko). Oni su pjevali ali ne u takmičarskom dijelu, jer su bili žiri. Darko je na koncu zasvirao i harmoniku.

Bilo je iznimno radosno i opušteno. Neki su po prvi put nastupili i pokazali da imaju ne samo hrabrosti nego i lijep glas. Uz Nikolu, Franju, Ivonu, Lidiju, Filipa, Marija, Josipa, Ivanu i druge, nastupila je s Jelenom i sestra Pacifika (koja je s Borkom pripremila krafni), kao i studentica sestra Franciska sa svojim prijateljima. Posebno su Nikola i Franjo zagrijali publiku.

Monika Miličević

Jelena Mamić

Danijel Stanić

Prema ocjeni žirija na Karaokama 2014. treće mjesto osvojila je Jelena Mamić, drugo mjesto Danijel Stanić a prvo mjesto Monika Miličević.

Razdragani i veseli, uz zahvalnost organizatorima i dobročiniteljima, kao i uz stalnu ozbiljnost života i konteksta u kojem živimo, zaželjeli smo jedni drugima blagoslovljene korizmene dane.

DAJ PROSTORA SVAČIJOJ LJUBAVI

Navodno je Sigmund Freud bio upitan što ljude čini sretnim. Njegov odgovor je bio: rad i ljubav! Drugi su došli do drukčijih odgovora. Isabel Allende na primjer: “Možda smo na svijetu zato da tražimo ljubav, da je nađemo i ponovno izgubimo. Stalno i neprestano. Kod svake ljubavi koja završava, pogođeni smo novom ranom. Ja sam puna ponosnih ožiljaka.”

Mađarski pisac Šandor Marai pri kraju svoga života je rekao: “Iz ničega vam šaljem poruku: Koliko god bio taman, zagonetan i konačan, život ima svoj smisao. Jedan jedini smisao: ljudski razum!”

Ne – koliko god majstorski zvučale ove definicije ljubavi – one ne pogađaju srž onoga što ovdje mislim: dati ljubavi novi prostor.

I Rainer Maria Rilke vidi samo djelomice ispravno: “Ljubav se sastoji u tome da se dvoje usamljenika štite i dotiču.” Razumije se da ljubav uključuje mnogo više: možda nenasilje, poštovanje drugoga, poštovanje prirode, nježnost i prema životinjama i biljkama, blagost prema onima koji žele nasilje – i mnogo više toga. Nasilje završava gdje ljubav počinje, govorilo se u 70-im godinama prošlog stoljeća. Primjena nasilja – svejedno gdje – nikada ne može uspijevati na tragovima ljubavi.

Dati ljubavi novi prostor – to znači spoznati i potvrditi da je Bog onaj koji sve ujedinjuje, koji stvorenja drži zajedno i ljude uči ljubavi. Jer – on je ljubav.

“I mi nismo poslani u svijet da bismo mrzili ili gušili zlo… Zlo se pobjeđuje križem… Mi smo poslani da bismo poticali dobro i stvarali jedinstvo – to znači: ljubili jedni druge” (Mario von Galli).

Daj prostora svačijoj ljubavi – tada čini što hoćeš (Augustin). Kad ljubiš, naći ćeš smisao i žeti sreću.

Adalbert Ludwig Balling

Koncert mladih gudača

Mnogi ljudi danas nemaju više vjere, ljubavi ni ideala. Duhovna dimenzija je izgubljena. Moja namjera je da nahranim duše svojim djelima (P. Vasks)

U srijedu, 8. siječnja, u crkvi Sv. Ante na Bistriku, Gudački orkestar studenata Muzičke akademije Sarajevo održao je koncert klasične glazbe i njime započeli koncertnu sezonu svoje akademije. Najprije su izveli djelo: Pētrisa Vasksa, Koncert za violinu i gudački orkestar ‘Daleka Svjetlost’ (1996/97). Koncert Daleka Svjetlost inspiriran je autobiografskom knjigom Moje djetinjstvo letonskog (latvijskog) violinista Gidona Kremera. Tuga i nada su osnovno raspoloženje koji se prelijevaju sad u optimističnim sad u melankoličnim zvucima, kao niti jutarnje svjetlosti, kao zora koja stiže s dalekoga horizonta.

U drugom glazbenom komadu orkestar se predstavio s iznimno alternativnom glazbom i za “najkršćanskije uši”. Dominirali su violončelo i harmonika. Za većinu je posebno nevjerojatnu mogućnost pokazala umjetnica Belma Šarančić na harmonici, instrumentu koga najčešće povezujemo s kavanama i estradom i smatramo da ne pripada ozbiljnoj glazbi. Ovdje je, međutim, u suglasju s violončelom, izvrsnom Belmom Alić, kao vodećim instrumentom, i drugim gudačkim instrumentima na jedinstven način dočarana najtragičnija ljudska sudbina, Isusovi posljednji trenuci života, njegovih posljednjih Sedam riječi s križa kompozitorice Sofie Gubaidulina, iz godine 1982. Te su riječi tako muzički interpretirane da ih je na momente teško bilo slušati koliko su bili postvarene u svojoj izražajnosti. (1. Oče, oprosti im jer ne znaju što čine; 2. Ženo, evo ti sina; sine, evo ti majke; 3. Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju; 4. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?; 5. Žedan sam; 6. Svršeno je; 7. Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj.)

U punoj crkvi Sv. Ante bio je jedinstven glazbeni događaj kojeg su priredili studenti i profesori s Muzičke akademije, pod vodstvom dekana prof. dr. Ivana Čavlovića i drugih profesora. Gudački orkestar činili su studenti – violine: Tamara Arsovski, Azra Dizdar, Jelena Vidović, Šejla Glinac, Adnan Handanagić, Alma Dizdar, Džana Begović, Amra Vojvodić, Sara Gadžun; – viole: Aida Dajić, Ana-Maria Pilj, Lazar Vinković; – violončela: Lucija Gregov, Anela Smajić; – kontrabas: Dženis Mrkonjić.

Snimio: Ignacije

Božićna tombola

I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu (Matej).

Nakon božićnih blagdana i novogodišnjeg slavlja, u utorak, 7. siječnja, nakon večernje mise, započeli smo sa studentskim tribinama u Sv. Anti na Bistriku. Prvi susret studenata i mladih u 2014. godini, tradicionalno, odmah nakon svetkovine Bogojavljenja, bio je obilježen tombolom i druženjem. Cijelo božićno vrijeme je vrijeme darivanja. Bogojavljenje, kao kruna božićnoga vremena, spomen je i na darove kojima su tri dobra kralja (maga, mudraca) obdarila Isusa u Betlehemu. U nekim zajednicama i institucijama upravo se na Bogojavljenje priređuju tombole. Tako je bilo i ovoga utorka na Bistriku.

Iako su vremena krize, kada se mnogi zatvaramo i strašimo oskudice, neki se ne daju pokolebati. Krizu rješavanju darivanjem. Upravo zahvaljujući našim dobročiniteljima ovogodišnja je tombola bila prilično bogata. Uz vrlo lijep broj vrijednih knjiga različitih nakladnika koje smo dijelom dobili badava dijelom s povoljnim popustom(Ex libris, Svjetlo riječi, Matica hrvatska Sarajevo i dr.), mnogi su dobili i lijepu  uokviren grafiku s temom Božića (Đ. Seder). U vrećicama zgoditaka našlo se također i sira, suhomesnatih proizvoda, boca vina i slatkiša. Lijepi pokloni koji će studente i mlade poticati kako na čitanje, studij, tako i na zahvalnost da i oni budu osjetljivi da čine radost darivanjem.

Dobrom raspoloženju pridonio je Vokalno-instrumentalni sastav BisSAnto svojim sviranjem i pjesmom (Sebastijan, Martina, Adriana, Filip i Darko).