Marko Gido i Besim Spahić

Žičane skulpture Marka Gide

U petak, 9. svibnja, u Maloj galeriji Sv. Ante na Bistriku otvorena je izložba žičanih skulptura Marka Gide. Gido je izložio petnaestak radova koje bi se mogle podijeliti na nekoliko cjelina: franjevačko-andrićevski motivi (Sv. Franjo propovijeda pticama, Čaša, Vezirev slon, Prokleta avlija), motivi radnika, umjetnika i sportaša (Kosac, Kipar, Gitarist, Fortepiano, Reporteri, Biciklist, Spustaš) te motivi sa životinjama (Mačka, Sova).

Čaša

O Gidi i njegovim radovima govorio je prof. Besim Spahić. “Gido nam se ovaj put predstavlja izvanrednim kreacijama u žici, koja po principima minimalizma ili pak ‘čistog dizajna’, kroz prozirne konture nudi upečatljivu i ekspresivnu sovu u svoj svojoj opservativnoj i okultističkoj mudrosti, nudi razne, lucidno i znalački predstavljene zanate i obrte, neuobičajeno ali estetski i funkcionalno raspelo, bicikle, zaljubljene, razne životinje, pa i samoga kipara u stvaralačkom pokreti, kao izvanjsku percepciju i apercepciju samoga sebe” – kazao je između ostaloga prof. Spahić.

Prokleta avlija

Marko Gido (1967) kiparstvom se bavi od 1983. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak. Njegovo poprsje “Ivo Andrić” nalazi se u dvorištu župne crkve u Travniku, “Tornjak” u parku kod Bagata, “Uskrsnuće” u grobljanskoj kapeli sv. Roka/Bojna. Izlagao je na mnogim skupnim i samostalnim izložbama. Živi i radi u Travniku, svom rodnom gradu.

SLOGA NA BISTRIKU

Vaskršnji/uskrsni koncert

U crkvi Sv. Ante na Bistriku Srpsko pjevačko društvo SLOGA iz Sarajeva, pod ravnanjem dirigenta mr. Stefana Mojsilovića izvelo je vaskršnji/uskrsni koncert 6. maja/svibnja 2014.

Sloga je s mladim dirigentom mr. Mojsilovićem poklonila ovaj koncert kršćanima katolicima i svima koji dolaze u crkvu sv. Ante na Bistriku kao i svim sugrađanima Sarajlijama. Njihova je nakana da nastave svoj sarajevski put od 125 godina koliko je Sloga prisutna u gradu Sarajevu sa svojim svijetlim i manje svijetlim trenucima.

Uskrs je blagdan novosti života i nadahnuće da se među ljudima različitih vjera i nacija iznova pokrene odluka za međusobno razumijevanje i poštivanje. Svima koji su na bilo koji način manjina u ovoj zemlji i ovom gradu uskrsna poruka je ponuda nade da se ne prepuštaju letargiji, izolacijskim i geto-politikama. Svijet je širi od vlastitih religijskih i nacionalnih ograničenja.

Pjevačko društvo Sloga na programu je otpjevalo slijedeće pjesme:

1. Voskresenije Tvoje – Kornelije Stanković

2. Tropar Svetom Petru Dabrobosanskom ( karlovački napjev glas 8.),  Harmonizacija: Peđa Hart

3. Slava… “Jedinorodni Sine” – Kornelije Stanković

4. Oče naš – Sergej Vasiljevič Rahmanjinov

5. Angel vopijaše – Luka Gavrilović

6. Sjemo sjemo liki – Zaharija Orfelin (iz „Pozdrava Mojsiju Putniku“ 1757. g.)

7. Serbski kinonik – nepoznati autor (zapis iz 1652. g. ruski arhiv)

8. Tjelo Hristovo – znameni ruski napjev

9. Hristos anesti – vizantijski napjev

10. Hristus rezureksit –  latinski napjev (zapis iz ruskog arhiva)

11. Hristos voskrese –  srpski napjev (harmonizacija: Kornelije Stanković)

14. Svjati Bože – Stevan Stojanović Mokranjac

12. Blažen muž – Nikolaj Nikolaevič Kedrov

13. Radujtesja pravedni – nepoznati autor

14. Kanon evharistije (Anafora) – Stevan Stojanović Mokranjac

Foto: D. Rubčić

STUDIJSKO PUTOVANJE

(Od 1. do 4. svibnja 2014.)

Sarajevo – Bugojno – Livno – Sinj – Kaštela – Trogir – Salona – Split – Kozjak – Sv. Ilija (Buško jezero) – Duvno – Rama – Sarajevo

Od 1. do 4. svibnja, skupina studenata, njih pedeset, koji dolaze na mise i na studentske tribine u Sv. Antu na Bistriku, s voditeljima, profesorima fra Ivanom Šarčevićem i fra Marinkom Pejićem, poduzeli su intenzivno četverodnevno putovanje/izlet. Trebalo bi vremena navesti sve što smo kroz ta četiri dana posjetili i vidjeli. Ovdje tek donosimo ukratko naš itinerar: Prvoga svibnja posjetili su Bugojno gdje su nas dočekali fra Zoran Tadić (župnik) i fra Nikica Tomas (vikar). U velikoj bugojanskoj crkvi sv. Ante slavili smo misu, čuli podatke o crkvi i njezinim umjetninama, upoznali se kratko s trenutnom situacijom u gradu i općini Bugojno.

Poslije Bugojna posjetili su Franjevački samostan Goricu/Livno gdje je domaćin bio ljubazni gvardijan fra Miroslav Ištuk s novacima, te vidoškim župnikom fra Perom Kulišem i livanjskim vikarom fra Josipom Jukićem. Gospodin Josip Gelo, iako je bio neradni dan, došao je i vrlo iscrpno nas proveo kroz povijest kraja i kroz bogati muzej, te pinakoteku Gabrijela Jurkića i knjižnicu. Imali smo vremena i sami obići grad Livno, nakon čega smo nastavili put za Sinj.

U Sinju je fra Gabrijel Jurišić govorio o povijesti sinjskoga svetišta, prenošenju Gospine slike iz Rame krajem XVII. stoljeća, proveo nas je kroz crkvu i muzej uz iscrpna objašnjenja. Udruga, “Cjeloviti život” (na čelu s Tanjom Kodžoman) organizirala je obilnu večeru (naravno, uz pršut i sinjske arambaše).

Oko deset sati stiglo smo u mjesto boravišta i noćenja kroz tri dana, u Kaštel Kambelovac, domaćinu kapetanu Jošku Berketu. Kapetan je bio odsutan ali je svu organizaciju povjerio svojim vjernim suradnicima (među njima spominjemo Jasnu Roso i Željka Mamića, a uz njih zahvaljujemo svim Berketovim suradnicima). Smještaj je bio komforan, po apartmanima, s izobilnim doručkom. Kapetan Berket je čitavo vrijeme bio na vezi kako s fra Ivanom tako sa svojim suradnicima u apartmanima i u Marini Kaštela kako bi sve teklo uredno.

Drugoga dana, dopodne, u tri brodice oplovili smo Kaštelanski i Splitski zaljev. Nakon toga autobusom smo se zaputili za Trogir i ondje razgledali, poslije Dubrovnika, najljepši gradić na Jadranu, sav pod zaštitom UNESCO-a. Posjetili smo kulu, dominikanski samostan, samostan benediktinki, predivnu katedralu (s portalom majstora Radovana) i druge trogirske znamenitosti. U kasnim poslijepodnevnim satima ručak/večera bili su u restoranu “Buža” u K. Kambelovcu. Večer je bila slobodna pa su neki studenti šetali uz more, a neki su otišli u Split.

Trećega dana posjetili smo antičku Salonu i užu jezgru Splita (Dioklecijanovu palaču i druga važnija mjesta koja se na nju nadovezuju). Imali smo i vremena sami posjetiti pojedina mjesta po volji ili kupiti kakav suvenir. Uz stručno vodstvo gospođe Monike Režić ni stalna i jaka kiša nije spriječila da većina studenata bude strpljiva i pozorna, da prošeta “umrlom” Salonom (koja je brojila nekoliko desetak tisuća stanovnika, mnogo više nego današnji Solin) sve do velikoga amfiteatra, kao i dobiti dojam o svim povijesnim slojevima i mijenama u Dioklecijanovu gradu, gradu sv. Duje i Hajduka. Toga dana nas je jedno vrijeme pratio prof. prava Ivan Rančić, a čitav dan je s nama bio gosp. Ivan Milardović.

Na koncu ovoga dana pošli smo u unutrašnjost, u etno-eko selo Škopljanci na Kozjaku. Zaustavili smo se na lokalitetu, kozjačkom prijevoju Malačka odakle puca najbolji pogled na Trogir, Kaštela i Split. Jedinstven prizor. Smjestili smo se u konobi Škopljanci u Radošićima (čije podrijetlo, kažu domaćini, dolazi od bosanskoga Skoplja/Bugojno, Uskoplja/Gornji Vakuf, odakle su njihovi prije nekoliko stoljeća izbjegli pred Turcima; a ime Radošić dolazi od Radogost). Nakon kišna i naporna dana, u konobi je bilo iznimno opušteno, za što su se pobrinuli Božo i njegovi sinovi Marko i Ivan te njihova obitelj i prijatelji. Tu nam se pridružio i mjesni župnik fra Domagoj Runje (ujedno i profesor biblike na KBF u Splitu). Fra Domagoja su neki studenti prepoznali jer im je na Bistriku nedavno imao predavanje. Uz domaću hranu i ugodnu atmosferu, pjevalo se i veselilo. Vratili smo se umorni i puni lijepih dojmova. Još jednom smo s Malačke pogledali Kaštelanski zaljev u noćnim svjetlima.

Sutradan, četvrtoga dana, poslije doručka, započeo je povratak u Sarajevo. Na povratku smo se vozili donjom stranom Buškoga jezera. Posjetili smo karmelićanski samostan Sv. Ilije u Zidinama. Ondje je misu predvodio vrlo uslužni domaćin o. Zvonko Martić. Pokazao nam je samostan i etnografsku zbirku u koju pasionirano skuplja narodnu nošnju (kao i čipke i dr.).

Oko jedan sat stigli smo u Duvno gdje nas je pred crkvom dočekao gvardijan fra Ante Pranjić. Gvardijan nas je proveo kroz crkvu (sa slikom Vlahe Bukovca, Isus s djecom), lapidarij u nastajanju, muzej, sobu grafika velikog Virgilija Nevjestića.

Nakon Duvna uputili smo se preko Mokronoga za Ramu. Zaustavili smo s kod male nekropole stećaka, nasuprot Zvirnjače. Bilo je hladno, čak je sniježilo. U Rami su nas dočekali fratri (fra Tomislav Brković, gvardijan, i fra Miljenko Petričević, vikar). Utoplili smo se uz kavu i rakijicu u suvenirnici. Fra Stjepan Lovrić je bio vodič kroz samostanski perivoj, crkvu, etnografski muzej i galeriju. Poslije ramske večere, spustili smo se prema Jablanici, a onda još zastali na kratki odmor i osvježenje u restoranu Maksumić, kod prijatelja Nedžada. U Sarajevu smo se razilazili po autobusnim stajalištima kako je kome bilo najbliže do stana. Na Bistriku smo se u 23 sata pozdravili s izvrsnim vozačem Oliverom Dujićem iz Busovače.

Na koncu, iako smo to činili za vrijeme našega puta, i ovdje treba zahvaliti svim dobročiniteljima koji su nam omogućili ovo putovanje. Već smo spomenuli neke, a neke ponavljamo. Zahvaljujemo kapetanu Jošku Berketu koji je najviše pomogao da uopće dođe do ovoga izleta i koji inače pomaže naše sastanke i druge inicijative. Bili smo njegovi gosti tri dana, angažirao je mnoge ljude da se ugodno osjećamo. Zahvaljujemo također fra Luki Šarčeviću (Moers), fra Marku Kepiću (Vitez), fra Ivici Baketariću, fra Nikici Tomasu, fra Ivanu Jeliću, ramskom načelniku Jozi Ivančeviću i ramskim franjevcima, zatim livanjskom gvardijan fra Miroslavu Ištuku, fra Peri Kulišu, Josipu Geli, sinjskom gvardijanu fra Petru Klapežu, sinjskoj udruzi “Cjelovit život” (s Tanjom Kodžoman na čelu), i drugima koji su novčano ili materijalno pomogli ovo vrijedno studijsko putovanje.

Putovati znači otvarati se neviđenim prostorima Božjega svijeta i stvorenja, otvarati se drugosti drugoga. Putovanje je sudjelovanje na temeljnoj sudbini čovjeka, jer mi smo konačni – hodočasnička smo bića prema zadnjem Cilju.

Hvala!

(Foto: D.Rubčić)

KONCERT SAKRALNE GLAZBE

Na uskrsni utorak, 22. travnja, poslije večrnje mise, u crkvi Sv. Ante na Bistriku, spočetkom u 19 sati, održan je koncert sakralne glazbe. Koncert su priredili gosti iz Osijeka, profesori: Berislav Jerković, bariton i Zdravko Drenjančević, orgulje.

Izveli su sljedeće pjesme i arije: Uskrsnu Isus doista (trad.), Gospodin slavno uskrsnu (trad.), Ave Maria (J. Arcadelt), Litanei (F. Schubert), Toccata i fuga u B-duru (J. Pachelbel), Panis angelicus (C. Franck), Ombra mai fu (G. F. Händel), Preludij u c-molu (J. S. Bach), Ave Maria (F. Schubert), Zdravo Djevo (trad.).

Berislav Jerković

Berislav Jerković je profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Predaje pjevanje (Osnove vokalne tehnike, Metodika nastave pjevanja, Poznavanje vokalne literature i interpretacije, Komorno pjevanje). Diplomirao je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Glazbenu kulturu na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Poslijediplomski studij Pjevanja završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Poslijediplomsko usavršavanje završio je u Grazu. Obnašao je različite funkcije na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.
Od 1997. godine surađuje s opernim kućama u Zagrebu, Osijeku i Novom Sadu gdje je ostvario niz solističkih uloga u operama, operetama i mjuziklima: Rigoletto, Krabuljni ples, Evgenij Onjegin, Carmen, Gianni Schicci, Sonnambula, Figarov pir, Ljubavni napitak, Tosca, La serva padrona, Nikola Šubić Zrinski, Cosi fan tutte, Ero s onoga svijeta, I Pagliacci, La boheme, Suzanina tajna, Čarobna frula, Camelot ,Didona i Enej, Čovjek iz Manche  itd.
Koncertirao je na Splitskom ljetu, Varaždinskim baroknim večerima, Večerima u Donatu, Varaždinskom ljetnom festivalu, Osječkom ljetu kulture, “Il luoghi dei paesi”- Italija, kao i na mnogim drugim festivalima. Održao je više stotina koncerata diljem Hrvatske, te u Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Španjolskoj, Venezueli, SAD-u, Belgiji, Kini. Surađivao s Hrvatskim baroknim ansamblom u izvedbama djela starih majstora.
Gostujući je profesor na Fakultetu umjetnosti u Pečuhu i Muzičkoj akademiji u Debrecenu.

Član je niza domaćih i inozemnih strukovnih organizacija.

Pored pjevanja bavi se i dirigentskom djelatnošću, a sa zborovima i ansamblima koncertira u zemlji i inozemstvu, te je i dobitnik nagrada – kao solist i kao dirigent.

Zdravko Drenjančević

Zdravko Drenjančević, profesor je na Odsjeku za glazbenu umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Osijeku za predmete: Glazbeni oblici i stilovi i Harmonija na klaviru. Završio je osnovnu i srednju glazbenu školu u Osijeku, klavirski odjel. Diplomirao je Studij Glazbene kulture na Pedagoškom fakultetu u Osijeku diplomskim radom iz područja dirigiranja. Poslijediplomski magistarski studij kompozicije i glazbene teorije završio je na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi prof. Marka Mihevca.

U znanstvenom radu aktivan je na području kompozicije, teorije glazbe i etnomuzikologije. Posebice se ističe istraživanjima vezanim za slavonsku folklornu glazbu (radovi: “Pučko pjevanje u nekim slavonskim tradicijskim običajima” i “Tonski nizovi u vokalnoj tradicijskoj glazbi Slavonije”).

Kao glazbeni pedagog radio je u školama u Vinkovcima (klavir) i Glazbenoj školi pri OŠ Ivana Gorana Kovačića u Đakovu (klavir, solfeggio, zbor). Dirigent je u ansamblima: Tamburaški orkestar „Đakovština“ (2000.), razni dječji crkveni pjevački zborovi (2000.-2002.), Muška vokalna skupina Kud-a „Tena“, Đakovo (2001.-2006.), Pjevački zbor Osnovne glazbene škole iz Đakova (s kojim,  kao debitant, osvaja Srebrenu plaketu – Drugu nagradu na 52. glazbenim svečanostima Hrvatske mladeži u Varaždinu).

Djelovao je i kao suradnik u Udruzi za pomoć osobama s mentalnom retardacijom iz Đakova (2004.-2008.), kao skladatelj ističe se pjesmama za razne festivale i smotre koje njeguju slavonsku tradicijsku glazbu, član je i različitih ocjenjivačkih povjerenstava (dječji festivali i smotre pučkog folklora Slavonije i Baranje).

Kao korepetitor surađivao je s više različitih ansambala (HKUD „Osijek 1862“, Mješoviti studentski zbor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i Mješoviti pjevački zbor Gimnazije A. G. Matoša iz Đakova).

Član je strukovnih organizacija HDGPP-a i HMD-a.

(Đ. Seder)

Tada im Isus reče:

Ne bojte se! Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti!

Vama koji dolazite u crkvu Sv. Ante na Bistriku,

Vama koji ste dolazili i dolazite na studentske tribine,

Vama koji ste živjeli u gradu Sarajevu i koga ne zaboravljate,

Vama koji i danas ovdje rado molite i hodočastite,

Vama dobročiniteljima koji nas pratite i preko Kruha sv. Ante pomažete potrebne –

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

– žele franjevci i franjevke s Bistrika-Sarajevo.

Uskrs čestitamo i našim pravoslavnim prijateljima i sugrađanima.