BOŽIĆ – PONOĆKA

Isusovo rođenje (Želimir Janeš)

BOŽIĆ – PONOĆKA

Slava Bogu i mir ljudima

Redaju se Božići i Nove Godine. I svaki put bismo ih htjeli proslaviti drukčije, punije nego lani. Htjeli bismo i ovoga Božića poredati svoju svakodnevnicu da stoji urednije od one redovne. Htjeli bismo promijeniti okolnosti, popraviti i najsudbonosnije – odnose s ljudima. I pripremali smo se, uređivali svoje stanove, sređivali i sebe, ispovjedili smo se. Neki su od nas čvrsto obećali i sebi i Bogu popravak. Htjeli bismo više nego dosad. Smiriti svoje frustracije i agresije, htjeli bismo, najplemenitijim mislima, i sebi i drugima: više mira, sloge, poštivanja, razumijevanja, daleko više ljubavi, i bolje budućnosti. Da, daleko bolje budućnosti, jer Božić nije samo sjećanje na davnu i idiličnu betlehemsku noć rođenja djeteta Isusa nego događaj nade, događaj Boga koji dolazi iz sutrašnjice s više radosti i punine u naše živote.

Htjeli bismo za Božić naći i sadržajnije čestitke od one redovne: Sretan ti Božić! I mi svećenici se mučimo kako bi smo sklopili snažniju i sadržajniju propovijed. Osjećamo – a uvijek je tako s velikim blagdanima – da upadamo u klišeje, fraze i slogane. Vrtimo se i variramo stare ideje i neki bi od nas najradije pročitali evanđelje i šutjeli. Tako zacijelo treba biti. To nas uči skromnosti da svojim riječima ne orobimo betlehemski događaj, da ne zakrilimo posvemašnju jednostavnost i skrovitost Božjeg dolaska. Dobra je “nametnuta” malenost da i najpametnijim riječima ili namještenom pobožnom gorljivošću ne osiromašimo otajstvo Božjeg učovječenja. Doista je bolje da na Božić ne “prosipamo” velike riječi, da ne moraliziramo ili licemjerno i demagoški ne zapaljujemo atmosferu, nego da i one riječi koje nam djeluju stare i istrošene, iznova počnemo izgovarati iskreno.

Jedna od takvih riječi koja su čuje božićnih dana je svakako mir. A čija usta sve ne izgovaraju ovu riječ. Ona se odnosi na anđelovu/nebesku/Božju poruku betlehemskim pastirima koje je uplašila nesvakidašnja svjetlost. I nas plaši nesvakidašnja svjetlost Isusova rođenja, i mi kao da osljepljujemo pred snažnom čistoćom misterija Božjega neočekivanoga dolaska u neznatnom djetetu, u novom čovjeku, pa mislimo da treba poduzimati velika djela i pričati velike priče. Povrh svega, Božja svjetlost obasjava naše tame, pa nam se čini da odmah trebamo činiti nešto da ih prekrijemo. Cjelovita poruka nebeskih stanovnika koji se pridružuju anđelu navjestitelju rođenja Spasitelja glasi: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! To je poruka Božića.

Rođenje Isusovo znači proslavu uzvišenoga Boga, Boga “na visinama” – kako Evanđelist Luka u ondašnjoj slici svijeta označava Božje nepristupačno boravište, nemogućnost nas ljudi da prozremo u svu tajnu Božje neumorne inicijative prema čovjeku i svijetu, u Božju inicijativu koja se ovdje ostvaruje kao Božje utjelovljenje, Božje postajanje čovjekom. To nije ljudsko nego Božje djelo. Stoga, sve što čovjek čini trebalo bi biti na proslavu te Božje tajne koja s Isusovim rođenjem unosi svjetlo u naše mrkline, koja donosi istinu u naš dileme i konflikte, pruža utjehu u naše gubitke, poraze i patnje, dariva praštanje u prekinute odnose, nudi milosrđe i novi početak u naše male i velike svjetske ratove. Kršćani slave Boga jer nas je čudesno pohodio u čovjeku Isusu, u sinu čovječjem, sinu priprostih ljudi Marije i Josipa. I tako se, kao Emanuel – Bog s ljudima, svezao za sve ljude, od siromašnih i obespravljenih do bogatih i moćnih, do svih – kako kažemo – koji su “dobre volje”, koji su otvoreni za Božju novost, koji su i kada ne znaju govoriti otvoreni za Božje svjetlo s visina i za obraćenje za bolju budućnost.

Betlehem (Vladimir Blažanović)

Božićna poruka, međutim, ne zaustavlja se samo na proslavi Boga, pogotovo ne samo na riječima molitve i pjesme, na jaslicama i obredima. Drugi dio božićne poruke, neodvojiv od prvoga, glasi: a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. Nije dovoljno samo slaviti Boga. Bog se ne slavi bez ljudi, bez mira među ljudima. Ali nije dovoljno ni samo željeti mir, nikako nije ispravno samo o miru pričati, nego se mir mora činiti. I to uvijek i svugdje, i nikada sam, nego s drugima, i još više činiti mir za druge, za bližnje, za one kojima se nanose nepravde i unose nepotrebni nemir u njihove živote. Bog koji se objavljuje u Isusu i kojega Isus očituje u svome životu nije nikakav Bog lažnoga ni grobljanskoga mira. Zato i govorimo o pravom miru i nužnome svetome nemiru. Božićna poruka unosi sveti nemir na ratoborna, zavidna, licemjerna, samo izvanjski namještena mirna lica. To je nemir koji traži promjenu nutrine, popravljanje riječi, odlaganje sebičnosti i srdžbe, ostavljanje nasilja i oružja, napuštanje oholosti koja misli da su pobjeda nad drugim, rat protiv drugoga, duhovni i fizički teror nad drugima jedini smisleni put, čak sama Božja volja.

I na koncu, božićna poruka Božjih glasnika zatiče i nas u jednom jedinstvenom zahtjevu. Naime, poruka govori da su ljudi Božji miljenici, i to svi ljudi bez razlike. Ovo je najuzvišeniji dio i najzahtjevniji dio poruke Božjeg postajanja čovjekom u betlehemskom Isusu. Ljudi su Božji miljenici. A znamo koliko toga nije uredu s našim odnosom prema čovjeku, prema ljudima, i onima bližnjima, i onima daljnjima. Ljudi su nam u većini sve drugo ali ne miljenici. Ljudi su nam teret, takmaci, protivnici, prokletstvo, čak neprijatelji koje treba otkloniti. Ili su nam sredstva za upotrebu, po onoj trgovačkoj: kupi i baci, uzmi i napusti, iskoristi i otpusti… Jer koliko smo samo ljudi dosada “potrošili” u svom životu, za kolikima tek jurimo ne da s njima gradimo prijateljstva i mir u svijetu, nego da nam budu “posluga”, lakeji naših pozicija i karijera. Ljudi! Ljudi su Božji miljenici, i oni lažni i dobri, i oni opasni i oni umilni, i oni pobožni i oni koji bježe od nas, i oni koji nisu čuli ili ne žele betlehemsko svjetlo, kojima je – zbog naše vjerničke nevjerodostojnosti Božje utjelovljene uljepšana legenda ili ideološka igračka otuđenja i porobljavanja…

Prema poruci Božića ljude nikako ne bismo smjeli mrziti ni prezirati ni iskorištavati. Ljudi su Božji miljenici. To tako uzvišeno zvuči iz betlehemske noći i iz Isusova života sve do križa i uskrsnuća a to je tako teško praktično ostvariti u životu. Valja, međutim, iznova početi susretati, raditi i živjeti s ljudima iz njihova dostojanstva pred Bogom, iz njihova miljeništva pred zajedničkim Ocem, a ne iz naših ljudskih računica.

Neka ovoga Božića našim dušama i obiteljima, župama i gradovima, neka našim svijetom iznova iskreno odjekne betlehemska poruka: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.

Sretan vam Božić!

Propovijed za misu Božićnog bdijenja

Emanuel – Bog s nama: http://svetiantosarajevo.com/?p=2334

Propovijedi za ponoćku

Novi izlazak na Svjetlo: http://svetiantosarajevo.com/?p=1040

Zemlja kao Betlehem: http://svetiantosarajevo.com/?p=1623

Tajna biti čovjekom: http://svetiantosarajevo.com/?p=2337

 Fra Ivan Šarčević