„Neka žarka i najslađa snaga tvoje ljubavi Gospodine, očisti pamet moju od svega što je pod nebom, da umrem iz ljubavi prema tvojoj ljubavi, jer si se ti udostojao umrijeti iz ljubavi prema mojoj ljubavi!“

Ovim nadahnutim riječima govori sveti Franjo Asiški u pjesmi posvećenoj „Velikoj ljubavi“. On, vječni zaljubljenik i trubadur Božji je neprestano poticao svoju braću da žive i rade iz ljubavi prema Bogu i svome bližnjemu. Radosnu vijest i primjer svetog Franje su nasljedovali i vjerno živjeli fratri u samostanu sv. Ante na Bistriku.

Samostan smješten u starom dijelu grada Sarajeva je postao poznat po mnogim pastoralnim, kulturnim i humanitarnim događanjima koje su fratri neumorno organizirali i tako ostavili trajan i neizbrisiv pečat. Crkva sv. Ante koja je podignuta krajem 1881. i početkom 1882. bila je u to doba jedina katolička crkva u Sarajevu . Za ovu crkvu koja je i Svetište sv. Ante se može reći da je crkva svih Sarajlija.

Pastoral mladih u Svetištu

Fratri su ustrajno pastoralno radili sa svim generacijama vjernika, od djece poučavajući ih vjeronauk, do odraslih i starijih koji su bili uključeni u Franjevački svjetovni red. Mnogi franjevci su radosno na Bistriku poučavali djecu pjevanju, vodili na izlete i pomagali u školskim poteškoćama. Nemoguće je nabrojati sve fratre koji su odgajali generacije i generacije mladih sarajlija, „male raje“, kroz kateheze i različite rekreacije. Posebno je rad sa studentima bio organiziran početkom 1960. godine. Utorkom poslije svete mise su organizirane tribine za katoličke studente i sve mlade koji su željeli doći. Svoj doprinos su dali braća: fra Vjeko Božo Jarak, fra Ljubo Lucić, fra Mijo Bosankić, fra Stjepan Vrgoč, fra Bono Vrdoljak, fra Ivan Bubalo i fra Perica Vidić do početka rata u BiH. Rad sa mladima je bio prekinut za vrijeme ratnih strahota u Sarajevu. I za vrijeme rata fratri su pomagali svim ljudima izlažući svoje živote smrtnim opasnostima poput fra Mirka Majdandžića i fra Ljube Lucića koji su čak pastoralizirali vjernike u zoni stalnih ratnih aktivnosti na Dobrinji.

„Evo činim sve novo!“

Na koncu rata trebalo je krenuti sve ispočetka. Posebno je od strane mladih katolika iz drugih krajeva BiH vladao strah prema studiranju u Sarajevu. Fra Perica Vidić i fra Mirko Filipović su pokušavali na sve načine animirati i okupljati mlade. Sigurna je činjenica da se fra Perica Vidić požrtvovno brinuo za studente u Sarajevu kao „duhovni otac i majka“ mladih koji su u potrebi. On je pribavljao stipendije, pomagao u snalaženju u gradu i pratio svojom molitvom. Organizirao je tombole i izlete po okolnim prekrasnim planinama pa sve do grada Dubrovnika. Na tribine su sve do danas dolazili profesori s Franjevačke teologije u Neđarićima i mnogi drugi predavači različitih profesija. Fra Ivo Marković je vodio studente jedan kraći period. Fra Perica je nastavio rad uz pomoć fra Nike Josića i fra Ante Kovačića. Mala galerija sv. Ante koja se nalazi u sklopu samostana postala je kultno mjesto u kojem se redovito održavaju različite kulturne manifestacije, predavanja i glazbene večeri. Fra Perica je uvijek nalazio vremena za studente iako je imao mnoge obaveze kao predsjednik Matice Hrvatske, član Akademije Nauka i Umjetnosti i mnogih drugih udruženja. Nakon ponovnog izbora za gvardijana dodijeljen mu je za vikara samostana i voditelja mladih fra Danijel Rajić, rodom iz Sarajeva. Fra Perica je dugogodišnjim radom postao simbol pastoralnog rada s mladima koji su mu od srca zahvalni za sve što čini za njih.

Glasnici velikog Kralja

Mladi su nastavili biti „glasnici Gospodinovi“ u duhu svetog Franje i angažirati se u novim aktivnostima. Ubrzo po dolasku fra Danijel je utemeljio glazbeni sastav „Antonius“ od studenata glazbene akademije i drugih mladih koji s ljubavlju sviraju na susretima i svetim misama u Svetištu. Bend sastavljen od desetak članova, specifičan po različitim instrumentima (violine, truba, harmonika, gitare, klavijature, bongosi) postao je omiljen među svim vjernicima koje su dirnuli entuzijazam i žar mladih za obogaćenje liturgije u crkvi. Studenti i mladi su počeli djelovati kroz različite osnovane sekcije: glazbenu, liturgijsku, sportsku, novinarsku i kompjutorsku. Od ove godine u Katoličkoj ligi Svetište predstavlja i malonogometni klub sv. Anto – Bistrik. Svaki utorak u 18 mladi sudjeluju na svetim misama a u 19 sati počinju tribine i druženja. Na susretima zna biti i preko stotinu mladih i svih onih koji se tako osjećaju. Franjevačka mladež koja je radila sa fra Stipom Karajicom na Kovačićima se posebno uključila u sve aktivnosti. Organizirano je bilo hodočašće na biciklima u Svetište Gospe Olovske. Mladi su inicirali i humanitarnu akciju pravljenja i prodaje čestitki. Skupljeni prilozi su darovani u dječji dom u Varešu i na Bjelavama. Na posebno oduševljenje mladih je naišla pobožnost Klanjanja pred Presvetim koja se održava prvim utorkom u mjesecu umjesto tribine. Svi studenti koji dolaze studirati i oni koji žive u Sarajevu se uvijek mogu obratiti u samostan za bilo kakvu pomoć, savjet, molitvu ili razgovor.

Na koncu možemo samo Bogu biti zahvalni za svu milost koju nam je darovao u dugogodišnjem radu i bratskoj ljubavi koja nas ispunja. Stoga dragi čitatelji u duhu sv. Franje pjevajmo i mi: „Pođimo zajedno s pjesmom na usnama kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva“.

Fra Danijel Rajić