U našem samostanu, u utorak, 26. svibnja, u sklopu studentskih tribina, predavanje (Kako se troši naš novac?), održala je dr. Svetlana Cenić, u našoj javnosti poznata kao jedna od britkijih kritičara privrednoga kriminala koji se skriva iza patriotizma i nacionlističke retorike.
Dr. Cenić je govorila o suvremenom neoliberalnom kapitalizmu, o načinu funkcioniranja tržišta i ulozi banaka. Posebno se osvrnula na Bosnu i Hercegovinu, te na susjedne zemlje kao i načine zaduživanja kod međunarodnih organizacija. Djeca se rađaju već zadužena, poentirala je Cenić. Poslije predavanja uslijedila je zanimljiva rasprava.
Duh Branitelj i Tješitelj
Duhovi
Iv 15,26-27; 16,12-15
Usprkos mnogim osiguranjima, ni suvremeni ljudi nisu bez straha. Neki novi strahovi i neke nove opasnosti nadvile su se na naš svijet i na nas. Sukobi, ratovi, sveti teror, mnoštvo toga plaši ljude. Ljudi su nesigurni, čak i vjernici na koje se gleda kao na one koji bi prvi trebali održavati barem veću mirnoću i razbor u složenim vremenima. Ponestalo je izvanjske sigurnosti. Utok i zaštita slabo se nalazi u obitelji, institucijama, crkvenim zajednicama, političkim i međunarodnim organizacijama. Djeluje sve uzdrmano i nepouzdano. I prijateljstva. Uplašeni ljudi pred opasnošću okreću glavu, ne razmišljaju nego upadaju u samoću ili kolektivna zatvaranja, kolektivno mišljenje ili čak u kakve isključive i borbene skupine koje samo prividno zaštićuju tjeskobne tražitelje sigurnosti i utjehe.
Mnogi suvremenici, i vjernici među njima, smatraju da ni svemogući i dobri Bog nije djelotvoran u svijetu. Nekamo se povukao i prepustio da loše nadvladava dobro. To je velika kušnja u vjeri; starim klasičnim jezikom kazano, to je najteže iskušenje (pa i grijeh) u vjeri, nadi i ljubavi da je Bog prepustio ovaj svijet zlu i Zlomu te da se ne zanima za svoje stvorenje, da ga ne ljubi i ne uzdržava. Bog, međutim, ne djeluje nikakvim nametljivim a pogotovo ne nasilnim putom. Odatle mnogi zaključuju da je nemoguće nešto promijeniti na bolje. Bog djeluje drukčije od naših ljudskih načina djelovanja. Bog je Duh, nevidljiv a prisutan, moćan i u onom što je za ljude nemoćno i beznačajno, mudar i ondje gdje je za ljude krajnja ludost i besmisao.
Bog je Duh i njegovo djelovanje u nama i preko nas u svijetu ne može bez nas ljudi. Današnja svetkovina Duhova ima temeljnu poruku da među uplašene Isusove učenike dolazi Isus i udahnjuje im svoga Duha. On ih osnažuje za izlazak iz svoga straha, preobrazuje ih u odvažne ljude. Duh Sveti je Božja sila i snaga koja djeluje u nama. Sam Bog kojega ne možemo vidjeti i za kojeg nikada ne možemo kazati s apsolutnom sigurnošću da jest on, jer bi nam u tom slučaju oduzeo slobodu, dariva se kao moćni Suradnik. Jer Bog Duh je dar, dar i darovi vjere a ne nužnost i prisila.
Duh Sveti je uvijek prisutan osobito u svim bitnim odlukama našega života. On odlučuje s nama, on nas čak nosi u odlukama kada nas cilj za koji se odlučujemo toliko nadilazi u dobru (izbor zvanja, izbor bračnog druga, seljenje, novi poslovni pothvati, etička dilema da li stati na stranu istine, žrtve, prijatelja…) da ga možemo prihvatiti samo s velikim rizikom i samo s velikim pouzdanjem da će nas Bog pratiti na našem putu.
Isus u Ivanovu i drugim evanđeljima govori učenicima da će im poslati Duha Branitelja, Duha Istine i Duha Tješitelja. To je onaj duh kada se osjećamo usamljeni, nerazumljeni, neljubljeni a ipak ne gubimo smisao u ljubav i ljude. Duh nas ne vodi u neke zanose niti nam zamagljuje stvarnost, nego razotkriva stvarnost i odnose u svjetlu istine kako da u razboritosti nastavimo čestito živjeti, vršiti istinu u ljubavi. Duh u nama djeluje tako da brani i ono maleno dobro u nama i onu naoči nejaku istinu kojom trebamo izići u našu obitelj, zajednicu, među prijatelje, u društvo i kada oni nisu za tu istinu. Duh Branitelj je tako nenasilno moćan da čovjeku daje ogromnu snagu da dobro i istinito radi i kad su svi oko njega kolebljivi ili njemu protivni.
Duh Branitelj otklanja strahove. On čini samostalna i slobodna čovjeka, čovjeka vlastitoga uvjerenja i stabilnosti. Čovjeka koji ne odustaje od dobra unatoč svim preprekama. Pa zar ne kažemo za nekoga da je “čovjek duha”, čovjek Božjega Duha – za onoga koji oko sebe stvara atmosferu gostoljubivosti, odvažnosti, pravednosti, koji stvara odnose i život – jer Duh je životvorac. Kažemo za nekoga da je čovjek duha ako nije uzak, skučen i škrt, pod čijim rukama stvari ne umiru nego oživljuju i dobivaju iznimni sjaj, u čijim riječima odzvanja istina koja oslobađa, u čijim se poslovima (od kuhinje do kompjutora…) osjeća mir i red, pažnja i kreativnost, nježnost i odlučnost, i iznad svega ljubav da se poslom kojim se bavi nadiđu sebičnosti i prošire granice dobra.
Bog Duh je prisutan i djelatan u ovom svijetu. Duh Boga Oca koji je sve stvorio i uzdržava, Duh Isusa iz Nazareta, punine Božje objave, Duh Sina Božjega i čovjeka poput nas koji iznutra djeluje u nama, pokazuje nam put i ohrabruje nas u nasljedovanju našeg Učitelja i Gospodina. Duh Tješitelj – onaj koji nakon svih naših napora, i onih najplemenitijih a koji udaraju o ljudsku grubost, podiže i nuka naprijed. Duh Tješitelj jest sam Boga kao naša najveća životna Tajna koja nas podiže iz najgorega grijeha i zla, laži i krađe, lijenosti i malodušnosti i daje nam snagu obraćenja.
To je Duh koji ne straši, ne ostavlja nas da u njemu lijeno počivamo, nego nas prigrljuje i osovljuje na noge i ondje gdje ljubav nema nikakva odgovora, gdje vjernost udara na nevjernost partnera i prijatelja, gdje moralno djelovanje biva odgurivano ili zatomljeno bukom koristoljublja i potkupljivosti, oportunizma i kompriserstva. Duh Tješitelj i ondje je djelotvoran gdje bolest ili patnja oduzimaju svaki smisao, ondje gdje se ne zna kako će se prehraniti bližnje, gdje se u moralnim dilemama hodi po rubu sumnji pa i očaja, ondje gdje budućnost djeluje zatvorena a Nebo posve šutljivo.
Duh Božji – Duh istine, Duh Branitelj i Tješitelj jači je od najjačih. On iz nas i radi i moli. I onda kada ne znamo što raditi i kako moliti. Duh se za nas zauzima, kako Apostol Pavao kaže, neizrecivim uzdasima. On nas vodi kamo se ne usuđujemo, onamo gdje je ovladala opasnost i strah. On nas ne oslobađa dilema ni muke nego nas provodi kroz kušnje i zla, pomaže nam kako sve negativno prihvatiti i stvaralački svladati. Ne vodi nas nikakvim nebeskim putovima, nego ovim našim svakodnevnim, među bližnjima i drugima, vodi nas putem kojim je prošao Isus. Jer to je Očev i Isusov Duh.
Fra Ivan Šarčević
U sklopu manifestacije Noć muzeja, u subotu, 16. svibnja u franjevačkoj crkvi Sv. Anto na Bistriku Zbor Pontanima je održao koncert sakralnih pjesama: Simfonija religija i kultura. Zborom je dirigirala Alma Aganspahić, a kao solisti su nastupili: Ileš Bečei, Željka Stantić, Željko Božinović, Siniša Markanović i Mehmed Mehić.
Izveli su sljedeće skladbe:
PARA NOCHE DE ALHAD (Judeo-Espanol, ladino; arr. M. Katavić)
SAHKI SAHKI (Rafail Blam; hebr.)
MASHPAL GEIM (Chemjo Vinaver; hebr.)
TEBE POEM (Stevan Mokranjac; crv-slav)
BOGORODICE DIEVO (Sergej V. Rahmaninov; ruski)
MOLITVA DAVIDOVA – Ps 86,1-7 (V. Milosavlević; crkv-slav.)
U DERGJAHU MOG SRCA (trad. islam. ilahija; arr. M. Katavić)
KAD PROCVATU BEHARI (trad. islamska ilahija; arr. M. Katavić)
PUHNUT ĆE BEHAR (trad. islam. ilahija)
AVE VERUM CORPUS (William Byrd; lat.)
UBI CARITAS ET AMOR (Maurice Durufle; lat.).
Zbor Pontanima otpjevao je unutar simfonije kultura sljedeće skladbe:
AJDE JANO AJDE DUŠO (narodna pjesma iz Srbije; arr. B. Iaknović)
KOLO IZ BOSNE (Emil Cosetto) i
GOLEMA Č’ČKALICA (D. Veličković).
Bogoslovi iz Mainza u Sarajevu
Nakon što su Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije nedavno svečano proslavile 50. obljetnicu svoga rada u Bogosloviji i biskupskom ordinarijatu (kardinal Karl Lehmann) u Mainzu (http://ssf.hr/?gid=8&aid=2033), skupina od 14 bogoslova i đakona zajedno sa svojim dvojicom odgojitelja, regensom (dr. Udo Markus Bentz), subregensom (Markus Lerchl) i duhovnikom (P. Clemens M. Löcher DI) posjetili su od 14. do 16. svibnja sestre franjevke u provincijalnoj kući u Sarajevu (na čelu sa s. Katom Karadža). Proveli su mnogo vremena u putu, što njihovom posjetu daje posebnu važnost. Stigli su avionom u Split a onda preko Livna u Sarajevo kombijima, pa su se preko Mostara i Međugorja i Tučepa opet vratili u Split.
Za vrijeme boravaka u Sarajevu bogoslovi i njihovi poglavari smjestili su se u samostanu na Bistriku. Sestre su im iz zahvalnosti za dobru suradnju i kako oni vole kazati za molitvu za priredile lijep doček. Jedan cijeli dan koliko su imali na raspolaganju za razgledanje i susrete u Sarajevu bio im je doista intenzivan. Vodiči su im bili fra Josip Jozić i fra Ivan Šarčević. Nakon jutarnje mise i doručka kod sestara, posjetili su njemačko veleposlanstvo u Sarajevu. Nakon toga susreli su se i razgovarali s kardinalom Vinkom Puljićem. Kanonik Anto Meštrović im je pokazao obnovljenu sarajevsku katedralu. Potom su prešli na drugu stranu Miljacke i posjetili sinagogu gdje im je Anja Kovačević govorila o povijesti Židova u Sarajevu i BiH, te o sarajevskim sinagogama.
Nezaobilazno kao i skoro svim turistima bio je ručak-ćevapčići uz slatko.
Nakon objeda popeli su se do Fakulteta islamskih nauka. U dekanatu ih je primio odlazeći dekan dr. Ismet Bušatlić s novim dekanom dr. Zuhdijom Hasanovićem i asistentom dr. Orhanom Jašićem. Razgovaralo se o specifičnosti muslimana u Bosni i Hercegovini, kao i studiju i posebnosti ovog važnoga učilišta u cjelini islamskih učilišta u svijetu.
Uslijedio je posjet staroj pravoslavnoj crkvi iz XVI st., njezinom muzeju uz stručno vodstvo kustosa. O značenju Begove džamije i medrese govorio je Orhan Jašić. Bilo je vrijeme večernje molitve (ikindije) pa je bogoslovima bilo korisno vidjeti obred pranja i slušati molitvu. Posljednja destinacija bila je Franjevačka teologija na Nedžarićima i susret s franjevačkim bogoslovima.
Otvorenost za novi svijet resila je većinu pa su unatoč umoru od velikoga puta i obilna programa zadržali pažnju i veselje.
Opširnije: http://ssf.hr/?gid=8&aid=2044