Tombola na Bistriku
Tombola od darova
Studentske tribine, susrete studenata i mladih kod Svetog Ante na Bistriku u Sarajevu u ovoj kalendarskoj godini započeli smo tombolom u utorak, 13. siječnja 2015. godine. Uobičajeno je u božićno vrijeme, vrijeme darivanja, organizirati tombolu. Redovito se to u nekim institucijama i udrugama čini na dan Bogojavljenja – na svetkovinu u kojoj slavimo Isusovo objavljivanje svim ljudima svijeta i kada se spominjemo darova koje su mudraci/kraljevi darovali betlehemskome djetetu.
Oko Bogojavljenja se ustalila i tombola za studente i mlade koji se okupljaju na studentske
tribine na Bistriku. Zahvaljujući dobročiniteljima i ovogodišnja tombola je bila radostan događaj. Tombola je bila prilično bogata, osobito knjigama. Uz knjige našlo se i vrijednih umjetničkih reprodukcija, slatkiša, pribora za učenje, po koja boca vina i suhomesnatih proizvoda. Uz fra Marinka Pejića ove godine nam se u organizaciji pridružio i fra Niko Josić, samostanski vikar.
Za ovogodišnju tombolu zahvaljujemo iznova našim dobročiniteljima. Ovdje spominjemo samo neke: gosp. Željka Međimureca vlasnika poznatoga antikvarijata “Ex libris” iz Rijeke i urednika istoimene izdavačke kuće gosp. Zorana Grozdanova koji su nas obdarili velikom količinom vrijednih teoloških, povijesnih, memoarskih knjiga, zatim leksikonima kao i čitavim nizom knjiga iz beletristike. Knjige iz pravne znanosti izdavačke kuće “Centar za javno pravo” iz Sarajeva poklonio nam je njezin direktor prof. Edin Šarčević. Franjevački medijski centar Svjetlo riječi je dao veliki popust za svoje knjige. Zahvaljujemo kapetanu Jošku Berketu iz Kaštela koji nas svojom financijskom pomoću svesrdno prati ovih godina, kao i gosp. Jozi Ivančeviću, gosp. Dragi Zani te fra Marku Kepiću koji su također stalni dobročinitelji studentskih susreta. Svima njima, kao i nespomenutima – HVALA.
Svima, ne samo studentima, poklanjamo/posredujemo pjesmu “Dani”, pjesmu o “moranju”
čitanja jednog od najvećih hrvatskih pjesnika – Danijela Dragojevića.
*********
D A N I
/Danijel Dragojević/
Morao bih čitati Bibliju.
Velika, crna gleda me s police.
Morao bih čitati, a strah me
od toliko riječi, misli, imena, priča,
od toliko opomena, mudrosti i namjera,
od dalekog glasa sive ozbiljnosti.
Morao bih čitati, strah me što ne čitam,
strah me toga straha.
Morao bih čitati, a samo okrećem
glavu i otvaram prozor.
Što bi čovjek da nema prozora?
(Iz Dragojevićeve zbirke pjesama: Negdje, Fraktura 2013, str. 32)