Božićno bdijenje

Emanuel – Bog s nama

Božićno bdijenje

Mt 1,18-25

Zbog težine života, zbog kratkoće i nestalnosti sreće, zbog razlomljenih odnosa, zbog nedosegnutih ciljeva mi smo ponekad nostalgični za prošlim vremenima, za danima kada smo bili radosniji, kada smo bili djeca, za vremenima s manje briga, bez bolesti i nervoza. Božić je svetkovina ljudske čežnje za puninom, za univerzalnim skladom, za svijetom nepomućena zajedništva, gotovo idilične želje da se susretnu protivne strane i zajedno žive nepomireni svjetovi.

Svaki se život mjeri s njegova kraja. Zato i Isusov život više stoji pod znakom i značenjem njegovih posljednjih dana, stradanja i muke, smrti i uskrsnuća, nego pod znakom njegova rođendana. Križ i uskrsnuće tumači su betlehemskih događaja. Isusov završetak i Božje uskrišenje ključ su razumijevanja njegova života. Ali, i tada Isusov život, osoba Isusa Krista izmiče sveobuhvatnoj i konačnoj spoznaji. Uostalom, za čitava njegova života, ne samo njegovi protivnici, nego i oni koji su s njime najbliže drugovali, njegova obitelj, rodbina, sami njegovi učenici mučili su se s pitanjem tko je on zapravo. I sve do dana današnjega i kršćani i oni koji se makar malo zanimaju za Isusovu osobu, teško se mogu oteti pitanju: Tko je u konačnici Isus?

Pitanja o Isusu i njegovom identitetu ne dolaze samo do granice tajne nego se u toj tajni kreću i ne mogu je napustiti. Naravno, ta tajna ne plaši, nije nasilna, ona ne orobljuje ni um ni srce. Zato se nju naprosto može otkloniti, ne baviti se njome. Bog koji se objavljuje u Isusu Kristu nudi se gotovo kao “suvišak”, ne kao nužnost i moranje, nudi se kao dar a ne kao dužnost i neotklonjiva obveza.

Zbog karaktera tajne, razumijevanje Božića kao jednoga dijela Isusove osobe, kreće se između isključivih ekstrema. Dok jedni, bez osobnog uživljavanja i propitivanja, prihvaćaju naučeni podatak Vjerovanja da je Isus Božji Sin, kroz krivo poimanje da je Bog njegov fizički, biološki otac, dotle drugi isključuju svaku mogućnost Božjeg učovječenja, ne mogu prihvatiti ikakvu mogućnost da se Bog objavljuje u konkretnom čovjeku, da se utjelovljuje u Isusu iz Nazareta.

I na Božić nije neispravno zadržati se na ovom osnovnom pitanju, specifičnom za kršćanstvo: Tko je bio Isus iz Nazareta, zbog čega je bio takav kakav je bio? Poruku Božića, svjesni da je ona uvijek dio našega ljudskoga i nesavršenoga domišljanja, mogli bismo sažeti u nekoliko riječi. One su, zapravo, pokušaj aktualiziranja onoga što smo večeras čuli u evanđelju, ono što je Božji glasnik rekao uplašenom i tjeskobnom Josipu – da se ne boji jer će njegova žena Marija rodit Emanuela što znači Bog s nama. Prerečenu poruku Božića kao Emanuela mogli bismo izraziti u sljedećem:

• Bog u čovjeku Isusu na nov i nečuven način ulazi u ljudsku povijest. Bog samoinicijativno, ničim uvjetovan, ukazuje novo povjerenje ljudima. U Isusu se Bog ne pokazuje suparnikom čovjeku, nikakvim teokratom koji bi nasiljem vladao u svome kraljevstvu ili ikoga u njega silom nagonio. Bog u Isusu nije kradljivac ljudske sreće, nego se upravo za puninu života nudi ljudima kao njihov Spasitelj. Spasitelj koji će ih oslobađati iz unutarnjih sputanosti i vanjskih nepravdi, obasjati ih u tami grijeha i stranputica, izvoditi na put pravednosti i mira, jednom riječju Spasitelj koji im se svojim životom nudi kao put do punine ljudskosti.
• Prema izvještajima Marka i Luke o Isusovu rođenju naglašava se da je Isusovo/Spasiteljevo rođenje istodobno povijesni događaj i događaj koji “zamjećuje” čak čitav kozmos. Povijesni, jer se događa u posve konkretnim društvenim okolnostima (Josip, Marija, popis, Betlehem, Herod…). Svemirski je događaj jer pri Isusovu rođenju sudjeluju i nebesa i anđeli i zvijezde. Naravno, evanđelisti pišu u slici svijeta svoga vremena, i nije riječ o znanstvenoj nužnosti, niti nijekanju znanstvene slike svemira, nego njihovi tekstovi nose životnu, egzistencijalnu istinu: Isusovim rođenjem, Božjim ulaskom u ljudsku povijest, a najviše nasljedovanjem Isusa vjerniku se mijenja kompletan pogled na svijet, od pastira i jaslica do zvijezda i svemira, od pogleda na čovjekovu nutrinu preko odnosa prema vlastima do pogleda u nebeske zvijezde. Taj nečuveni događaj primjećuju maleni (pastiri) i umni (mudraci), oni nad kojima ne vlada diktatura nemanja vremena, svi otvoreni za Božju tajnu, svi oni koje ne pokreće sebična volja za imanjem i bilo kakvom dominacijom nad drugima.
• Božićna poruka sadržana je u istini da Bog dolazi ljudima kao čovjek, kao dijete, na rubovima svijeta, na periferiji društvenih zbivanja, u osamljenim jaslama, izvan žamora i galama, izvan dvorova i ureda Heroda i moćnika ovoga svijeta. Jaslicama se upućuju maleni. Božićem se kao i cjelinom Isusova života uočava privilegirano Božje gledanje na neznatne, na Josipa i Mariju, pastire, na siromašne, obespravljene, bezdomne, neprihvaćene, osamljene. Božić jest svetkovina obiteljskoga i uopće ljudskoga zajedništva, ali je to “svetkovina” svega rubnoga, samotničkoga i patničkoga, svih onih što nisu dobrodošli, koji su odstranjeni, zapušteni i zaboravljeni.
• Božić je u konačnici svetkovina radosti – one radosti koja proizlazi iz vjere da Bog želi posve novi odnos čovjeka sa samim sobom, s drugima i s njim, kao Bogom radosti. Bog koji se u Isusu rađa vraća svakome čovjeku dostojanstvo života, toliko potrebno samopoštovanje koje mu se u grešnim strukturama orobljuje na svakom koraku. Bog izvlači čovjeka iz krivnje koju sam sebi nameće, iz neoproštene prošlosti koja ga pritišće do prezira sebe sama, iz optuživanja i neskrivljenih krivnji koje mu drugi bešćutno nameću. Bog čovjeka podiže za uspravan hod i nadahnjuje ga da obnovljenom radošću novoga početka radosno prihvaća druge, da se s njima raduje, da im pomaže, da im vraća samopoštovanje, da se zalaže za pravdu drugih, da malenima i rubnima život čini smislenim, radosnim i vedrim. Bog se u Isusovu rođenju nudi svakom čovjeku kao smisao postojanja na zemlji.

U ovoj radosnoj noći zastanimo pred tajnom Božjeg ulaska u povijest, pred pitanjem tko je Isus iz Nazareta, otvorimo se tajni njegove osobe, prihvatimo poruke Božića – Emanuela i pođimo radosno među ljude sigurni da smo u svojim životnim jaslicama susreli Spasitelja.

Sretan Božić!

Fra Ivan Šarčević