Ne vladanje nego poslanje
Uzašašće Gospodinovo
Dj 1,1-11; Mt 28,16-20
Završetak Matejeva evanđelja koga čitamo ove godine na svetkovinu Uzašašća, ne govori o samom tom događaju. O njemu piše Evanđelist Luka na početku Djela apostolskih. Kaže da se poslije svoga uskrsnuća Isus ukazivao svojim učenicima četrdeset dana i govorio im je o Božjem kraljevstvu. Jedne zgode, za gozbom, rekao im je da ne napuštaju Jeruzalema dok na njih ne siđe Obećanje Očevo – Duh Sveti. Više je nego zanimljivo da ga sabrani pitaju o dolasku nečega drugoga: o vremenu kada će Isus uspostaviti zemaljsko kraljevstvo. Pokazuje se uvijek iznova kako “sabrani” razumijevaju Isusa kao političkoga Mesiju. On im govori o duhovnoj stvarnosti koja preobražava svijet, a on traže zemaljske tvorevine i vlast kojom bi se vladalo. Oni bi htjeli teritorijalnu i uopće zemaljsku sigurnost, a on im govori kako će snagom Duha Božjega biti njegovi svjedoci sve do nakraj svijeta.
Iako Matej ne govori o samom događaju uzašašća, završetak njegova evanđelja također govori o tome kako Isus šalje svoje učenike. Nakon uskrsnuća, piše Matej, učenici su po Isusovoj naredbi otišli u Galileju, na goru (prema Mateju sve se najvažnije između Isusa i učenika događalo na gori). Ondje im dolazi Isus i vrlo kratko im priopćava da idu po svem svijetu, da budi navjestitelji njegove poruke, da od sve narode učine njegovim učenicima krsteći ih u ime božanske zajednice svete Trojice.
U razumijevanju i tumačenju i ovoga kratkoga odlomka dolazilo je u povijesti a i danas do zabuna i pogrešaka. Učenici ne dobivaju vlast nad svijetom, ni nad ljudima. Isus izrijekom govori da je on dobio svu vlast na nebu i na zemlji. A učenici ne dobivaju vlast nego poslanje da budu svjedoci i misionari Isusove vlasti. Ta Isusova vlast, međutim, nama ljudima je teško razumljiva i kroz povijest su se događale i danas događaju mnoge loše i opake stvari. Isusova vlast nad ljudima, Božje kraljevstvo nije svjetovno, političko vladanje nad ljudima. U njemu nema nikakve prisile, nikakva nasilja, zavođenja ni obmanjivanja. Ni fizičkoga ni duhovnoga. Božje kraljevstvo ne označava nikakve strukture vladanja i moći, nikakve hijerarhije, nego nove odnose među ljudima, djecom jednoga Oca. U svjedočenju i poslanju Isusovih učenika, u krštavanju ljudi, svi pristupaju slobodno i osobno. U životu i poruci Isusovih učenika nikome ne smije biti tijesno, ljudi trebaju iskusiti širinu i gostoljubivost Božje dobrote i milosrđa. Njihovo svjedočenje vjere u Isusa Krista takva je ponuda koja donosi nečuveno novi smisao postojanja i osloboditeljsku, spasonosnu snagu u međuljudske odnose. Misionarsko djelovanje učenika je Božji milosni dar za sreću svih ljudi, a ne sredstvo ikakva prljava dobitka, sredstvo zarobljavanja ljudi ili sredstvo vladanja nad njima. Isusovi učenici nisu vladari Božjega kraljevstva nego njegovi rednici, poslanici.
Snaga Duha Branitelja/Tješitelja koji dolazi od Boga odvraća pogled uznemirenih učenika koji su uprli pogled u nebo, tjeskobni i uplašeni s Isusova odlaska. Nebeski svjedoci Isusova uzašašća govore okupljenim Galilejcima da prestanu “zuriti” u nebo, nego da svatko krene u život svjedočenja za Isusa. Snaga Duha vraća Isusove učenike u konkretne životne situacije, vraća ih na pouzdanje u Isusovo obećanje da će biti s njima do svršetka svijeta. Samoća Isusovih učenika preobraća se tako u strpljivo i postojano nasljedovanje svoga Učitelja i Gospodina u svim okolnostima. I mi današnji kršćani smo pozvani smo da svojim životom i naviještanjem vratimo privlačnu snagu vjere u Isusa Krista, da njegovu poruku o Božjem kraljevstvu iznesemo iz uskih ograda naših religijskih i nacionalnih ograda, da je darivamo svojim suvremenicima bez računice i koristoljublja, bez ikakve primjese ovladavanja nad ljudima.
Fra Ivan Šarčević