Karaoke 2014.
Na pokladni utorak, 4. ožujka, u sklopu studentske tribine, nakon večernje mise, studenti i mladi imali su zanimljivu zabavu – karaoke – nagradno takmičenje u pjevanju s muzičkom podlogom. Nastupilo je petnaestak izvođača, što pojedinačno što zajednički. Organizator zabave bio je sastav BisSAnto (Sebastijan, Adriana, Martina, Filip i Darko). Oni su pjevali ali ne u takmičarskom dijelu, jer su bili žiri. Darko je na koncu zasvirao i harmoniku.
Bilo je iznimno radosno i opušteno. Neki su po prvi put nastupili i pokazali da imaju ne samo hrabrosti nego i lijep glas. Uz Nikolu, Franju, Ivonu, Lidiju, Filipa, Marija, Josipa, Ivanu i druge, nastupila je s Jelenom i sestra Pacifika (koja je s Borkom pripremila krafni), kao i studentica sestra Franciska sa svojim prijateljima. Posebno su Nikola i Franjo zagrijali publiku.
Prema ocjeni žirija na Karaokama 2014. treće mjesto osvojila je Jelena Mamić, drugo mjesto Danijel Stanić a prvo mjesto Monika Miličević.
Razdragani i veseli, uz zahvalnost organizatorima i dobročiniteljima, kao i uz stalnu ozbiljnost života i konteksta u kojem živimo, zaželjeli smo jedni drugima blagoslovljene korizmene dane.
DAJ PROSTORA SVAČIJOJ LJUBAVI
Navodno je Sigmund Freud bio upitan što ljude čini sretnim. Njegov odgovor je bio: rad i ljubav! Drugi su došli do drukčijih odgovora. Isabel Allende na primjer: “Možda smo na svijetu zato da tražimo ljubav, da je nađemo i ponovno izgubimo. Stalno i neprestano. Kod svake ljubavi koja završava, pogođeni smo novom ranom. Ja sam puna ponosnih ožiljaka.”
Mađarski pisac Šandor Marai pri kraju svoga života je rekao: “Iz ničega vam šaljem poruku: Koliko god bio taman, zagonetan i konačan, život ima svoj smisao. Jedan jedini smisao: ljudski razum!”
Ne – koliko god majstorski zvučale ove definicije ljubavi – one ne pogađaju srž onoga što ovdje mislim: dati ljubavi novi prostor.
I Rainer Maria Rilke vidi samo djelomice ispravno: “Ljubav se sastoji u tome da se dvoje usamljenika štite i dotiču.” Razumije se da ljubav uključuje mnogo više: možda nenasilje, poštovanje drugoga, poštovanje prirode, nježnost i prema životinjama i biljkama, blagost prema onima koji žele nasilje – i mnogo više toga. Nasilje završava gdje ljubav počinje, govorilo se u 70-im godinama prošlog stoljeća. Primjena nasilja – svejedno gdje – nikada ne može uspijevati na tragovima ljubavi.
Dati ljubavi novi prostor – to znači spoznati i potvrditi da je Bog onaj koji sve ujedinjuje, koji stvorenja drži zajedno i ljude uči ljubavi. Jer – on je ljubav.
“I mi nismo poslani u svijet da bismo mrzili ili gušili zlo… Zlo se pobjeđuje križem… Mi smo poslani da bismo poticali dobro i stvarali jedinstvo – to znači: ljubili jedni druge” (Mario von Galli).
Daj prostora svačijoj ljubavi – tada čini što hoćeš (Augustin). Kad ljubiš, naći ćeš smisao i žeti sreću.
Adalbert Ludwig Balling