Zlatna misa fra Perice Vidića

ZLATNA MISA FRA PERICE VIDIĆA

U nedjelju, 21. srpnja, u Crkvi sv. Ante na Bistriku, u 11 sati, fra Perica Vidić, proslavio je zlatnu misu – 50. godišnjicu svećeništva. Na isti dan, u istoj crkvi, u isto vrijeme – naglasio je fra Perica – prije pola stoljeća slavio je svoju mladu misu. Mnogo toga je bilo drukčije, prisjeća se sa sjetom slavljenik. I roditelji su bili živi, i njih devetero djece, i katolika, i Hrvata u Sarajevu bilo je mnogo više nego danas. Ipak, i zlatnu misu s više godina, fra Perica je proslavio radosno, u zahvalnosti Bogu i mnogim ljudima. Na misi su bile njegove sestre Katica, Tereza, Marica, Ilonka i njihove obitelji. Brat Mato, također svećenik, bio je spriječen bolešću.

Uz fra Pericu, koji je predsjedao euharistijskom slavlju, bilo je 16 franjevaca/svećenika, među njima i provincijal Bosne Srebre, fra Lovro Gavran koji je na kraju mise uputio riječi čestitke i zahvale slavljeniku. Propovijedao je fra Ivan Šarčević, gvardijan samostana. Na fra Peričinu zlatnu misu došle su i mnoge časne sestre, mnogi Sarajlije koji redovno dolaze u crkvu sv. Ante, ali i mnogi slavljenikovi prijatelji iz Sarajeva i drugih mjesta. Među njima i predsjednik Matice hrvatske iz Čitluka, Andrija Stojić s prijateljima.

Misno slavlje su svojim dobro spremljenim i ozbiljnim pjevanjem uresili pjevači iz Vinkovaca: Mješoviti pjevački zbor vinkovačke župe sv. Euzebija i Poliona “Sv. Cecilija”, njih 50-tak. Zborom je dirigirala gđa. Branka Domaćinović, a na orguljama je pratila gđa. Dubravka Vukovarac. Inače, među pjevačima bili su i članovi Matice hrvatske iz Vinkovaca s kojom fra Perica i Matica hrvatska iz Sarajeva godinama uspješno surađuju.

Poslije euharistije, zlatomisničko slavlje se nastavilo u samostanskoj blagovaonici i dvoranama.

Fra Perica Vidić se rodio 1938. godine u Sarajevu. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, a studij filozofije i teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Godine 1962. radi u ateljeu akademskog slikara Gabrijela Jurkića, a 1965. i 1966. godine kod profesora Staneta Kregara u Ljubljani. Nakon toga odlazi u Beč i pohađa Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek, u klasi prof, Maxa Melchera. No, grafiku će kasnije morati napustiti zbog vida i usmjeriti se na slikarstvo, ulje i pastel. Od 1970. predaje crtanje, likovno i povijest umjetnost na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. I danas rado odlazi u Visoko da đacima prenese važnost lijepoga pisanja i crtanja.

U Bosni Srebrenoj obnašao je između drugih dužnosti, službu meštra novaka, te vikara, ekonoma i gvardijana u Franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku, za kojega je posebno vezan.

Od godine 1995. član je Akademije nauka i umjetnosti BiH. Od godine 2000. predsjednik je Matice hrvatske u Sarajevu. Jedan je od utemeljitelja i najangažiranijih članova Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost u Sarajevu. Vrlo je angažiran u radu sa studentima i u Franjevačkom svjetovnom redu (Treći red). Među građanima Sarajeva poznat je po pomaganju siromašnima i potrebitima posebno za vrijeme rata.

Izlagao je više puta na zajedničkim izložbama, a dosad je imao preko 80 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. U crkvi sv. Ante naslikao je vitraje: Pjesma stvorenja sv. Franje (pet korskih prozora), te 18 manjih prozora s motivima pejzaža BiH (prema Trebaviću) te sakralnih i javnih objekata važnih za bosanske katolike i franjevce (strana prema gradu).

Fotografije: Christian Haupt