Proslavljen Dan Asiza

Snimio Darko Rubčić

Međureligijski molitveni susret – Sv. Anto, Bistrik 2013.

Franjevci su 28. listopada 2013. organizirali proslavu Dana Asiza u Crkvi sv. Ante na Bistriku. Svake godine na različite načine spominju se i obilježavaju 27. 10. 1986., dan kada su se na poziv poglavara Katoličke crkve, pape Ivana Pavla II., u Asiz, u rodni grad mirotvorca i ljubitelja ljudi, Franje Asiškoga, skupili predstavnici ne samo svih velikih nego gotovo svih religija svijeta. Ondje su se molili za mir u svijetu. I ove večeri, u prelijepoj bistričkoj crkvi, kroz meditaciju, molitvu i pjesmu, vjernici i predstavnici naših vjera bili su zajedno. Razmišljali su i molili za mir. Ne samo za mir u Siriji ili dalekom svijetu, nego u gradu Sarajevu, društvu i državi.

Na susretu su govorili i izrekli Bogu molitve za mir: fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene; mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH; Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH; Igor Kožemjakin, predmolitelj Jevrejske općine u Sarajevu; protojerej Borislav Livopoljac, starješina Saborne crkve Rođenja Presvete Bogorodice (uz njega je bio protojerej stavrofor Jadran Danilović iz crve Preobraženja Gospodnjeg); Ferid efendija Dautović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo; mons. Pero Sudar, pomoćni biskup Vrhbosanske nadbiskupije; Tomislav Dobutović, pastor Kršćanske baptističke crkve koji je govorio i u ime Protestantske evanđeoske alijanse u Bosni i Hercegovini; Vladimir Pavić, monah i putujući propovjednik iz Međunarodnoga društva za svjesnost Krišne.

Susret su pjesmom popratili Zbor bogoslova Franjevačke teologije, Hor Medžlisa IZ, Tamara Zanovjeska te zbor Društva za svjesnost Krišne.

Na koncu molitvenoga susreta fra Emanuel Josić i Ivana Vidović, pročitali su Asišku izjavu s Drugog asiškog susreta, 2002. Izjavu donosimo u cijelosti:

MIR U PRAVEDNOSTI

A s i š k a   i z j a v a

Povijesni molitveni susret religija svijeta ostvario se 27. listopada 1986. na poziv pape Ivana Pavla II. u Franjinu gradu Asizu. Na Drugom asiškom molitvenom susretu religija, u siječnju 2002. godine, predstavnici 12 svjetskih religija i 31 krš­ćanska zajednica potpisali su zajedničku Izjavu u deset točaka.

Okupljeni ovdje u Asizu, zajedno smo razmišljali o miru, Božjem daru i zajedničkom dobru cjelokupnog čovječanstva. Iako pripadamo različitim vjerskim tradicijama, potvrđujemo da je za izgradnju mira nužno ljubiti bližnjega poštujući pravilo: “Čini drugima ono što želiš da se tebi čini.”

U tom uvjerenju neumorno ćemo raditi na velikom radilištu mira. I zato čvrsto odlučujemo:

1.  Obvezujemo se da ćemo promicati svoje čvrsto uvjerenje da se nasilje i terorizam protive izvornom religijskom duhu. Osuđujemo svako pribjegavanje nasilju i ratu u ime Boga i religije i obvezujemo se da ćemo sve činiti da se iskorijene uzroci terorizma.

2.  Obvezujemo se da ćemo odgajati ljude za uzajam­no uvažavanje i poštivanje kako bi se mogao ostvariti miran i solidaran suživot među pripadnicima različitih naroda, kultura i religija.

3.  Obvezujemo se da ćemo promicati kulturu dija­loga kako bi raslo uzajamno razumijevanje i povjerenje među pojedincima i narodima jer su to pretpostavke istinskog mira.

4.  Obvezujemo se da ćemo braniti pravo svake ljudske osobe da živi dostojnim životom u skladu sa svojim kulturalnim identitetom i pravo da slobodno formira vlastitu obitelj.

5.  Obvezujemo se da ćemo njegovati iskren i strp­ljiv dijalog, ne da bismo otkrili kako nas dijele nesavladive prepreke, već naprotiv, kako bismo prepoznali da susret s drugom stvarnoš­ću može pridonijeti boljem uzajamnom razumijevanju.

6.  Obvezujemo se da ćemo uzajamno opraštati zablude i pred­rasude iz povijesti i sadašnjosti. Mi se želimo uzajamno podupirati u zajedničkom nastojanju da nadvladamo sebičnost i zloupotre­bu, mrž­nju i nasilje, kako bismo iz povijesti na­učili da mir bez pravde nije pravi mir.

7.  Obvezujemo se da ćemo biti na strani onih koji trpe u bijedi i napuštenosti, postajući glasom onih čiji se glas ne čuje. Mi moramo konkretno raditi na prevladavanju takvih stanja, u uvjerenju da nitko sam ne može biti sretan.

8.  Obvezujemo se da ćemo udružiti svoj krik s krikom onih koji se ne mire s nasiljem i zlom. Mi želimo svim svojim snagama pridonijeti da se čovječanstvu našega vremena dadne stvarna nada pravednosti i mira.

9.  Obvezujemo se da ćemo ohrabrivati svaku ini­cija­tivu koja promiče prijateljstvo među narodima, uvjereni da tehnološki napredak, bez solidar­nog dogovora među narodima, izlaže svijet sve većim pogibeljima razaranja i smrti.

10.  Obvezujemo se da ćemo od odgovornih u narodima zahtijevati da poduzmu sve napore – na nacio­nalnoj i međunarodnoj razini – da se na temelju pravde izgradi i učvrsti svijet solidarnosti i mira.

Mi, pripadnici različitih religijskih tradicija, nećemo se umoriti u svjedočenju pred cijelim svijetom da se mir i pravednost ne mogu odvojiti jedno od drugoga te da su mir i pravednost jedini put kojim čovječanstvo može hoditi u budućnost ispunjenu nadom.

Mi smo uvjereni da se u jednom svijetu – sa sve otvorenijim granicama i sve kraćim udaljenostima, u kojemu su odnosi kroz gustu mrežu komunikacije sve lakši – sigurnost, sloboda i mir mogu zajamčiti ne kroz nasilje već samo kroz uzajamno povjerenje.

Neka Bog blagoslovi naše nakane i daruje svijetu pravdu i mir.