Koncert Muzičke akademije Sarajevo

Koncert Muzičke akademije

U nedjelju, 26. svibnja, u Crkvi sv. Ante na Bistriku, u sklopu VI. festivala Majske muzičke svečanosti, profesori i studenti Muzičke akademije iz Sarajeva održali su koncert klasične muzike. Na programu su imali Requiem u c-molu talijansko-francuskog kompozitora Luigija Cherubinija (1760-1842) i Krunidbenu misu u c-duru KV za 317 jednog od najgenijalnijih glazbenika Wofganga Amadeusa Mozarta (1756-1791).

Cherubini je većinu svoga života proveo u Parizu u burnim vremenima Revolucije i poslije nje u napoleonskom dobu. Uz sakralna djela skladao je herojske opere u duhu Revolucije za raskošne orkestracije i velike zborove. Cherubinijev Requiem (1. Introitus, 2. Graduale, 3. Dies irae, 4. Offertorium, 5. Sanctus, 6. Pie Jesu, 7. Agnus Dei) dirigirala je Amna Husejnagić (II ciklus studija u klasi prof. Rešada Arnautovića).

[Mozartova Misa u c-duru KV 317, najpopularniju je od 17 misa što ih je skladao. Misa je izgleda praizvedena za Uskrs, 4. travnja 1779., a naziv “krunidbena“ vjerojatno je dobila kasnije: neki izvori tvrde nakon izvedbe povodom krunidbe cara Leopolda II. 1791. godine; drugi smatraju zbog toga što je izvedena tijekom krunidbe slike Djevice Marije u jednoj salzburškoj crkvi. Misa je jedno od nekoliko remek-djela što ih je Mozart uspio skladati tijekom frustrirajućeg razdoblja rada za Colloreda, koji je od Mozarta očekivao glazbu koja neće skretati fokus sa samog crkvenog obreda.

Međutim, za razliku od jednostavne glazbe što ju je skladao u misama za Salzburg prije puta u Mannheim i Pariz, u kojoj se Mozart uglavnom drži Colloredovih pravila (opisujući u jednom pismu Padre Martiniju kako kompletna misa ne smije trajati duže od tri četvrt sata), crkvena glazba što je sklada nakon povratka u Salzburg pokazuje značajke skladateljske samosvijesti koja je nesumnjivo iritirala Colloreda.

Za Uskrs 1779. Mozart je dobio zadatak skladati veliku misu za soliste, zbor i puni orkestar, uključujući i trublje i timpane, djelo prikladno za masivno katedralno zdanje, u stilu koji će odgovarati sjajnoj prilici, a sve u trajanju od samo četrdesetak minuta. Mozart je uspio skladati djelo kraće od trideset minuta. Rješenje je bilo jednostavno, isto ono koje je Haydn primjenjivao u svojim kasnim misama: tretirajući četvero solista u kvartetima ili duetima nasuprot zboru, umjesto u solističkim stavcima, skladajući homofoni umjesto polifonog sloga, i zamijenivši tradicionalne fuge u Gloriji i Credu brzim, oštrim akordima.

Od početnih taktova Krunidbena misa blješti sjajnim orkestralnim bojama i prštećom energijom. Veličanstveni punktirani ritam u stavku Kyrie trijumfalno odzvanja obogaćen limenim puhačima i timpanima. Gloria eksplodira u brzoj, plesnoj trodijelnoj mjeri, s izmjenama zborskih tuttija i solističkog kvarteta, kulminirajući u dramatičnom Amen. Credo započinje zborskom deklamacijom, okruženom brzim figurama violina i prodorima limenih puhača i timpana. Slijedi naglo povlačenje u Adagio s riječima “Et incarnatus est de Spiritu Sancto ex Maria virgine, homo factus est“. Harmonija se na ovom mjestu preobražava u meki Es-dur koji donose solisti praćeni prigušenim gudačima. Trodijelna mjera Sanctusa označena je kao “maestoso“, veličanstveno, s jakim ritmovima koje podcrtavaju limeni puhači i timpani. Pokretna i radosna Hosanna u kontrastu je s nježnijom dvodijelnom mjerom Benedictusa. U stavku Agnus Dei Mozart sklada lebdeću ariju za sopran solo, koja će kasnije postati melodijom slavne arije Grofice “Dove sono“ u drugom činu Figarova pira.]

Mozartovu Krunidbenu misu dirigirao je prof. Rešad Arnautović, a solisti su bili: Aida Čorbadžić, sopran; Zana Staniškovska, mezzosopran; Amir Saračević, tenor i Ivan Šarić, bas.

Bio je vrlo ugodan muzički doživljaj u akustičnoj Crkvi sv. Ante. Preko 120 mladih izvođača Muzičke akademije iz Sarajeva (orkestar i zbor pjevača) izveli su vrlo zahtjevna djela. Bila je to jedna mala kruna njihovih pojedinačnih i skupnih zalaganja kroz prošlu akademsku godinu.

Fotografirao: Darko Rubčić